Svatko od nas doživi kako je vrijeme kratko. Ona 90-godišnja starica kaže “kao da sam na ova vrata ušla a na ova izšla”. Tako je brzo prošao život! Sv. Pavao to ovako opisuje: „Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.“ Daleko od toga da ćemo sada sjesti i čekati smrt. Neki će pri kraju života jako žaliti: sve bih drugačije postavio i živio da se ponovno rodim! Trebao bih odvojiti vremena za stare roditelje. Ona starica sama živi na selu. Kad joj dođe sin, stavi ruku na nju i rekne: “Mama, ne boj se, ja sam tu!”. Ona kaže da joj tada izgleda kao da je čitav svijet njzin! Malo joj treba. Vrijeme je kratko. Trebao bih prestati pušiti! Ali, odgađam. Pomiriti se s kumom s kojim sam se posvadio nizašto. Nedjeljom doći u crkvu i posvetiti bar taj sat vremena svome Gospodinu koji mi je tolike darove povjerio, koji me u kušnjama vodio, koji mi šalje tolike znakove a ja jednostavnao ne obraćam pažnju. Dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri“. Ako ne nužno „domaćima u vjeri“, onda barem svojim domaćima. Vrijeme je kratko.
U Rosuljama /Smiljan/
Grobljanskakapela u Rosuljama /Gospić/. župa Smiljan
U pozadini Velebit