Čudni smo mi ljudi u našem ponašanju. Uzmimo primjer njemačkog učenjaka von Brauna koji je konstruirao raketne bombe koje su gađale London. Amerikanci su njega i njemu slične 1945. tražili kao zlato, doveli su ga u Ameriku i dali mu sve uvjete da konstruira svemirsku raketu i ostvari put čovjeka na Mjesec. Isti taj učenjak služio je Hitlerovim interesima. Je li to bilo u redu? Danas u našoj domovini za svako radno mjesto treba donijeti potvrdu o nekažnjavanju pa čak i čistačica! Kako to izgleda u Božjem svijetu? Ako se odrečemo svoje grešne prošlosti i voljni smo surađivati Bog nas prihvaća! On se ne zamara našom prošlošću nego prihvaća našu suradnju sada i ovdje. Njemu je bitan sadašnji trenutak. Naravno da ćemo se kajati za naše promašaje, ludosti u prošlosti, ali on nam daje šansu. Najbolji primjer je sv. Pavao koji je bio revni progonitelj crkve. Doživio je obraćenje. On piše: “Dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je već u to vrijeme za nas bezbožnike umro. Jedva bi tko za pravednika umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo griješnici, Krist za nas umrije!” Pavao to piše Rimljanima gdje je vladao razvrat i pokvarenost bez presedana. Ovo je prekrasna spoznaja za nas krhke i slabe ljude: Bog nas nikad ne odbacuje ako primjeti mrvicu kajanja on nas ne odbacuje, Kristova smrt na križu najbolje svjedoči koliko je Bogu stalo do nas. Možemo li proniknuti dubinu Božje ljubavi? Iz ovoga slijedi važna spoznaja: ako je Bog spreman oprostiti i zaboraviti našu grešnu prošlost, smijemo li mi suditi jedni druge? Ako je Bog tako milosrdan kako mogu bližnjega osuditi? “Dajte i dat će vam se, praštajte i bit će vam oprošteno, jer mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti”.
Vrhunac tjedna: nedjeljna misa!