U Italiji osobe starije od 65 godina predstavljaju otprilike trećinu svih žrtava samoubojstava. Njihov broj i dalje raste u cijelom svijetu. Što se događa i zašto se ovaj fenomen još uvijek ignorira? Tražimo odgovore, objašnjenja, razloge; ali prije svega, utjehu, ljubav, dijeljenje. Čak i za one koji ostaju, usamljenost je najgori neprijatelj s kojim se moramo suočiti. Kako pobijediti ovog neprijatelja? Odgovor leži u odgoju za ljubav, kultura odnosa. To mora početi u djetinjstvu. “Tko nađe prijatelja, našao je blago”. A to znači da iz prijateljstva proizlaze duboke veze. Moramo ponovno otkriti vrijednost voljene osobe uz sebe na koju uvijek možemo računati. I osigurati da ta svijest postane blago i za najmlađe ali i za one u trećoj životnoj dobi. Ne smijemo usamljenog susjeda ostaviti u samoći. Nekad jedna riječ prijateljska može spasiti onoga tko je u krizi i razmišlja o samoubojstvu, otvoriti mu nove mogućnosti. Pravo blago, jedino koje nam je istinski potrebno jest dar dubokih veza, prijateljstava koja njegujemo tijekom vremena. Moramo ponovno otkriti vrijednost voljene osobe uz sebe na koju uvijek možemo računati. Ipak, naša kršćanska nada daje nam ponajviše motiva da nastavimo svoj hod kroz vrijeme pa i onda kad je teško. Krist je prihvatio križ u sramoti i silnoj patnji ali radi nas i našega spasenja. On je na križu u silnoj patnji razorio moć zla pa tako i smrti. Tolstoj se je, nakon lutanja od ateizma do nihilizma, susreo s Kristom u evanđelju. On kaže da mu od tada smrt ne predstavlja problem. Zadnju riječ ima uskrsnuće i život vječni. Sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja nas čeka. Sjetimo se tolikih mučenika koji su podnijeli silne patnje ali se nisu odrekli ljubavi prema Bogu i čovjeku, njihova vjera je jača od smrti. Naša patnja nije uzaludna: ona je nošenje križa s Kristom da bi slijedilo uskrsnuće i život vječni.
Ovo stablo ostaje bez lišća, ostaju gole grane, dolazi okrutna zima…ali u žilama pod zemljom ovo stablo priprema proljeće…