Gotovo je zvučalo kao očinska molba. Čak i u prvom licu, neobičan izbor za Papu Lava. „Ja, sa srcem na dlanu, kažem vođama naroda: sastanimo se, razgovarajmo, pregovarajmo“, preklinjao je Lav XIV. šest dana nakon izbora za Petrova nasljednika. Slušanje i dijalog odmah su ušli u dnevni red novog Pape. Da bi se „neprijatelji mogli sastati“, precizirao je. Neprijatelji, prema geopolitici, ne za Crkvu koju nam je povijest ostavila kao „posrednika“ nemogućih ciljeva. Jučer je Papa Lav prvi put telefonski razgovarao s onim koga Zapad danas smatra neprijateljem par excellence: Vladimirom Putinom. Ne mogu se odmah očekivati velike promjene ali treba uporno razgovarati.
Kapela u Srbu pri završetku – – Crkva sv. Ane u Srbu župa Boričevac – fasada je obojana – od daljnjih radova predstoji unutrašnje uređenje i uređenje okoliša. Radovi do kraja srpnja 2025. trebali bi biti pri završetku. Hvala svima koji svojim molitvama i donacijama pomažu izgradnju crkve sv. Ane za vjernike katolike u Srbu.
Vojna obveza – Gotovo je sigurno da će mlade generacije proći vojnu izobrazbu, Nije to militarizacija Hrvatske. Mi živimo u vremenu velikih prijetnji i nesigurnosti. Sjetimo se 1991. kad smo goloruki dočekali jednu grubu agresiju. “Mislili su da nas neće biti” kaže jedna pjesma. Puno je patnje, progonstava, pljačke, logora, ubijenih i ranjenih, puno je pljačke i razaranja prošlo Hrvatskom. Sjetimo se samo logora i silne patnje kroz koje su prošli preživjeli mladići. Sjetimo se više od 400 ubijene djece: mali Ivan Špoljarić iz sela Korane tek je imao 6 mjeseci. Da se to ne bi ponovilo treba nam “ravnoteža straha”. Onaj koji procjeni da je neka država gotovo nenaoružana odlučit će se na agresiju. Ali, ako zna da je vrlo dobro organizirana za obranu, ako zna da ima mladost koja umije baratati s modernim oružjem, debelo će razmisliti, Drugim riječima ravnoteža straha, iako nije najbolja, može zaustaviti agresora, izbjeći rat. Mi jesmo članica NATO-pakta ali mi trebamo ovoj vojnoj asocijaciji dati svoj doprinos i osloniti se na svoje snage. Zato naša mladost treba svladati osnove vojne vještine, naoružanja i znati se suočiti s izazovima. Domovinskog rata uopće ne bi bilo da smo bili dobro vojno organizirani, imali oružje i mladost koja se tu snalazi. Na koncu smo pobjedili ali uz velike žrtve. To se ne smije ponoviti. Vojna obveza ostaje dužnost svakog mladog čovjeka. To nije izgubljeno vrijeme nego dragocjeno vrijeme u kojem se stiču sposobnosti i znanja koja su u danom trenutku dragocjena, Ponavljamo da agresor mora dobro promisliti ako se odluči na agresiju, pokoravanje Lijepe naše. Odvratit ga može samo dobro organizirana mladost, vješta u baratanju s modernim naoružanjem. To je garancija naše slobode a neozbiljno bi bilo držati da će nas netko drugi braniti.
