Stjepan đakon, koji je oduševljen Isusovom žrtvom i slavnim uskrsnućem, ne može to zadržati za sebe. On zanosno govori svima. Ali ljudi ga ne prihvaćaju. Zatisnuli su uši da ga ne čuju! Poslanje đakona Stjepana nastavlja crkva. Ali i ona nailazi na protivljenje. Koliko je svećenika, misionara ubijeno? Ali Isus je na to upozorio svoje učenike. “Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili i vas će progoniti, ako su moju riječ čuvali i vašu će čuvati /Iv 15,20/. Ako je Isus imao protivnike, zar i mi nećemo imati posla s onima koji nam se suprostavljaju i progone nas?Ali ima smisla ustrajati u dobru. Isus je na križ razapet, mučen, ponižen i bačen u grob, ali on je pobjedio silu zla i smrt. Koliko god zlo izgledalo bučno i svemoćno, ipak ima smisla činiti dobro i zauzeti se za dobro. Ohrabruje nas da ipak dobro nalazi plodno tlo u srcima ljudi. Mi to puno puta i ne vidimo. Ali sjeme dobra koje smo posijali donosi plodove a da mi to i ne vidimo odmah. Primjer sv. Stjepana to dobro govori. “Ne uzmi im ovo za grijeh! – molio je Stjepan kad su ga kamenovali. Izgleda kao da je njegovo propovjedanje bilo uzaludno. Ali on zna da je svoje odradio. “Ne uzmi im ovo Gospodine za zlo!” – molio je. Stjepan nije ogorčen, u njemu nema mržnje. Stjepan moli – kad su ga kamenovali – “ne uzmi im ovo za grijeh”. Izgleda da je bilo uzaludno Stjepanovo propovjedanje i zalaganje. Ali on nije ogorčen, on ne mrzi niti proklinje. Poput Isusa on moli “Ne uzmi im ovo Gospodine za grijeh!” Nije dopoustio da ga zarazi njihova mržnaj. Ali jedan detalj baca svjetlo na ovaj mučni događaj: “Odložili su svoje haljine do nogu mladića koji se zvao Savao”. Taj se mladić solidarizirao s kamenovanjem Stjepana. Taj isti mladić postao je vjerni Kristov apostol! Njegovo je obraćenje bilo dramatično. Vrlo obrazovan otkrio je Božji plan spasenje: Krist je spasio ljude svojom smrću i uskrsnuće. Taj Savao postaje Pavao i vatreni je propovjednik Kristova uskrsnuća i našega spasenja. On je na neki način plod Stjepanove mučeničke smrti. “Krv mučenika sjeme novih kršćana” – poznata je misao iz prve crkve. Primjer sv. Stjepana ostaje poziv crkvi i nama pojedincima. Duh Božji u nama je da nas ne obuzme zlo. Duh Krista uskrslog ispunja nas snagom da činimo dobro svugdje i u svkakom trenutku. Samo ćemo tako pokazati da smo Isusovi učenici. Onda nas ni “ni smrt ni život, ni sadašnjost ni budućnost ne mogu rastaviti od ljubavi Kristove!”
Danas slavimo misu u područnoj kapeli župe Smiljan, u Rosuljama u 10 sati!
Danas 70 prvopričesnika uz pratnju svojih roditelja, kumova i brojnih vjernika pristupaju stolu Gospodnjem, Prvoj Pričesti. Dakako, ovo slavlje oni ne bi mogli doživjeti kao odrasli. Zato bi uskraćivanje Prve pričesti djeci i sudjelovanje u svetim obredima bio zločin kako je to svojevremeno istakao ruski pisac Solženjicin.
Kapela u Rosuljama
Izbori su slavlje demokracije pa je prirodno da budu izvješene zastane bar na državne institucije, javne trgove…Ali, kad je državni praznik onda svaka ustanova koja drži do sebe, svaka firma…trebaju izvjesiti zastavu. Zapravo svaka bi kuća ili stan trebali na velike državne praznike izvjesiti zastavu /kao što je Dan domovinske zahvalnosti/. Sjetimo se koliko je stradalo pojedinaca, koliko ih je tamnovalo zbog ove zastave simbola slobode.