Ljudi koji su postigli velike uspjehe znaju da to nisu mogli učiniti sami: iza njih stoji obitelj, mnogi znani i neznani pojedinci. Iza pobjednika formule 1 stoji čitava ekipa mehaničara, konstruktora. Veliki ljudi Crkve nisu također postigli velike uspjehe sami. Iza njih stoji Božja ruka i crkva. Danas vidimo da su sv. Pavao i Barnaba propovjedali u Maloj Aziji i postigli velike uspjehe. Kad su se vratili pripovjedali su kako je Bog preko njih mnoge pozvao u crkvu. Oni se tome raduju ali to je ipak djelo Božje. Doista mi ne možemo ništa učiniti bez pomoći Božje i braće ljudi. Tu je prije svega obitelj koja me je podržavala, tu su mnogi znani i neznani ljudi koji su me ohrabrili, podržali…U današnjem evanđelju Isus poručuje:”Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!” te druga poruka: “Po ovom će ljudi prepoznati da ste moji učenici ako se ljubite”. Kako je Isus nas ljubio? Postao je jedan od nas, uzeo našu ljudsku sudbinu. Prošao je zemljom čineći dobro. Umro je za nas na križu u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji te pobjedio smrt uskrsnućem. To je ljubav! U našem životu ne bi smjelo biti oholosti! Što imamo a da nismo primili od drugih? Oholost je bijeg od stvarnosti. Oholica sve sebi pripisuje i zato je pomalo smješan i nerealan. Zato, što god lijepoga učinio, u čemu god bio uspješan, mogu i trebam se zbog toga radovati, ali ne bi bilo dobro da se zbog toga oholim. Kao što su meni toliki pomogli, tako i moj uspjeh i moje dobro djelo treba biti u službi drugih. Tako se zatire oholost i zavist, a umnaža iskrena radost. Ako se neka djevojka uzoholi svojom ljepotom te se izruguje drugima ne bi li trebala biti realna: zar i ona nije mogla biti dijete s posebnim potrebama, ovisna o pomoći drugih? Upravo zato što je primila tolika darove trebala bi biti zahvalna Bogu i drugima a to je poniznost ili realnost.
Danas slavimo mise u Rosuljama u 10 i u Smiljanu u 11 sati
Danas u župnoj crkvi u Smiljanu