Majka Terezija je priznata od čitavoga svijeta kao velika humanitarka. Zanimljivo da su je u Indiji smatrali božicom ili boginjom koja se pojavila na zemlji. Ali ta ista majka Terezija, koja je dobila i Nobelovu nagradu za svoj humanitarni rad, pozvana je u jednu islamsku zemlju. Ona je prihvatila ali uz jedan uvjet: mi sestre moramo imati kapelu i svako jutro slaviti misu i primati Pričest. Bez tog mi ne možemo raditi! “Bez mene ne možete ništa” – Kristova je poruka. Humanizam bez Boga ne ide. Danas u evanđelju Isus pita učenika što ljudi kažu tko je on. “Jedni kažu da si neki od proroka koji je ustao, da si Ivan Krstitelj kojemu je Herog odrubio glavu…Isus njih pita: “A što vi kažete tko sam ja?” Petar je u ime apostola odgovorio: “Krist, pomazanik Božji”. On je je Spasitelj. Ne možemo Krista stavljati uz bok velikim humanitarcima /Ghandi, Dalaj Lama…/ Isus je put istina i život, život koji se prelijeva u vječnost. Isus je preljubnicu koju su po zakonu trebali kamenovati spasio. Rekao je prisutnima: “Tko je od vas bez grijeha nek prvi baci kamen!” Posramljeni su se razišli pred Isusovim prodornim pogledom. Ali je ženi rekao: “Nemoj više griješiti”. Nije je pohvalio nego uputio na put spasenja. Danas Krista prihvaćaju kao dobrog i milosrdnog humanitarca ali njegove su riječi zahtjevne. “Tko se ne odreče samoga sebe ne može biti moj učenik”. Kako se teško odreći svoje sebičnosti, egoizma, pohlepe…Kad je Isus počeo tvrdo govoriti mase su ga počele napuštati. Ostali su učenici. Ali je i njima rekao: “Možete i vi otići ali ja ne mogu ublažiti svoje riječi!” On nas uvodi u istinu. Ako danas svećenik govori o svetosti braka, vjernosti u dobru i zlu, onda je staromodan. Ako pozove da slave Dan Gospodnji Gozbom ljubavi a ne po trgovačkim cetrima, lutanjem po šumi, glupim zabavama, onda je staromodan. Isus zahtjeva ljubiti i neprijatelja, moliti za one koji nas progone. On traži da ljubimo neprijatelje i molimo za njihovo spasenje. On traži da čuvamo sve zapovjedi a ne samo neke. Žele ga prihvatiti kao dobroćudnog humanitarca a ne čuju njegove riječ: “Tko sablazni jednog od ovih najmanjih bolje bi mu bilo da s mlinskim kamenom potone u dubine morske!” Mi se na Dan Gospodnji okupljamo oko Kristova stola da se nahranimo njegovim riječima ali i njegovom ljubavlju, mi ispravljamo svoj život u svjetlu njegove riječi. Isus nas upozorava da će nas istina osloboditi. On je put, istina i život!
Znamo kome smo povjerovali…
Zagreb: zaređena 24 nova svećenika
Vijest koja je obradovala Crkvu u Hrvata dolazi iz Zagreba: zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 21. lipnja euharistijsko slavlje tijekom kojega je zaredio 24 nova svećenika. Radi se o biskupijskim svećenicima i onima za redovničke zajednice. Sjetimo se komunističkog razdoblja kad su vlasti svim sredstvima nastojale “zatvoriti pipu” da se ne pojavi ni jedan svećenik. Kad sam završio osmi razred kao nabolji đak i odlučio ići u sjemenište /gimnaziju/ s namjerom da postanem svećenik, došao je milicioner mojoj majci i rekao: “Drugarice, mi s vašim sinom imamo planove: stipendirali bismo ga za ofocira JNA”. Sirota mati odgovorila mu je: “Druže, zakasnili ste: on se već prijavio u Pzin s nakanom da postane svećenik”. Sjetimo se mladića koji su u komunističkom ludilu imali hrabrosti postati svećenici. Oni su odigrali prevažnu ulogu u jednom mračnom razdoblju jednoumlja. Bili su s narodom i s njim djelili radosti i tuge te dali divno svjedočanstvo vjerničke hrabrosti.