Poznati ljudi imali su svoj plan ili svoju viziju. Nisu odustajali u teškoćama i pred zaprekama. Sveti Pavao je imao, nakon susreta s Kristom, viziju budućnosti. Ništa ga nije moglo zaustaviti ili skrenuti. Susret s Kristom koji je promjenio njegov život nije mogao zadržati za sebe. To bogarstvo želio je podijeliti s drugima. Uvjeren da ga je Gospodin pozvao da poganima navijesti radosnu vijest nije se štedio. “Ni smrt ni život, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, dubina ni visina …ne mogu nas rastaviti od ljubavi Božje” Pavao je živio ove riječi. Zato je bio pun snage vjere i nikakva zapreka nije ga mogla zaustaviti. Progoni, podvale, prijetnje, spletkari razne vrste nisu ga mogli umoriti i skrenuti s puta…Mi smo međutim mlitavi. Jedan prigovor nekog bahatog primitivca može nas zaustaviti te se povučemo u sebe. Božja riječ nas poziva na strpljivost u ovome svijetu. Ustrajna strpljivost pobjeđuje. A mi odmah tražimo uspjeh. Jedan je dječak zasadio pšenicu u posudu uoči Božića. Svako jutro bi je gledao. Pšenica je sporo nicala i rasla za njegov pojam. Kad je nikla i počela rasti on ju je htio natjerati da brže raste pa je potezao svaku biljčicu svako jutro da brže rastu. Neke je počupao ili pokidao i na taj nečin usporio rast. Ne može se postići uspjeh odmah i na brzinu. Sve ima svoj rast i mi ga ne možemo ubrzati mehanički. Strpljiva vjera je snaga koja mijenja svijet. Naše su majke-udovice nakon drugog svjetskog rata svojom strpljivošću i žrtvom odgojile pravu djecu. Imamo li mi strpljivosti vjere danas?
Danas slavimo misu u 10 sati u Rosuljama!