Pesimisti sve vide crno oko sebe. Oni misle na samoubojstvo kao rješenje. Mnogi su prošli neljudska mučenja u nacističkim logorima ili nedavno u srpskim. Zanimljivo da nisu preživjeli oni koji su bili fizički najjači nego oni koji su imali neku vjeru. To su oni koji su znali osmisliti svoju patnju, dati joj smisao. Zadnju riječ nema patnja. Kristovo raspeće na križu nema zadnju riječ nego zadnju riječ ima njegovo i naše uskrsnuće. Psiholog Frankl za razliku od Freuda uvodi logoterapiju: ona je neshvatljiva bez transcedencije a to znači da je čovjek otvoren za svijet mogućeg a ne samo konkretnog. Ne smijemo zaboraviti našu duhovnu dimenziju: od nje moramo početi u teškim odlukama. Jednog su misionara u Nigeriji /Afrika/ zarobili i odveli islamski džihadisti. Rodbina u Italiji ga je oplakala, imali su misu. Nakon tri mjeseca misionar-svećenik se vratio živ i zdrav. Mnogi su se zanimali koja je tajna da je izišao zdrav i normalan iz ruku ovih ekstremista. On je rekao da se predao u Božje ruke: ako je Božji plan da bude mučenik on to prihvaća a isto tako ako Bog ima plan da ga izvede nitko to ne može spriječiti. On je prihvatio volju Božju a onda ne može izostati Božji blagoslov. Molitva u ovakvim prilikama je najbolja komunikacija s Bogom bez čije volje ne pada ni list sa stabla. Na koncu i naše mučeništvo, patnja je sudjelovanje u Kristovoj patnji. Nitko ne može reći: gdje je Bog u mojoj patnji? Nek tada pogleda na Kristov križ pa će mu biti jasnije da patnja nije izgubljeno vrijeme, da po križu idemo prema uskrsnuću i životu vječnomu.
Preminuo je u 68. godini života Zvonko Jandrić iz G. Vaganca 49. Bio je branitelj na gospićkom ratištu. Užasi rata ostavili su na njemu posljedice. Živio je sam. Pomagala mu je sestra Dragica iz Zagreba. Preminuo je relativno mlad, u 68. godini života. POgreb u srijedu 23.10. 2024. u 15 sati iz mrtvačnice na vaganačkom groblju a potom misa u župnoj crkvi. Za njim tuguju sestra Dragica s obitelji te brat Ive s obitelji, prijatelji i znanci. Zvone, počivaj u Božjem miru i radosti!
