Zima i proljeće crkve – Sajam – Preminuo vlč Ivan Troha

1 ruj

Papa Ratzinger kao izvrsni teolog ostavio je iza sebe lucidna razmišljanja i čitanja znakova vremena.  Tako je  1970. godine prorekao da će Crkva ponovno pronaći svoju bit. Okolnosti će natjerati Crkvu da odbaci svoju pompoznu “tvrdoglavost”. Trebamo postati Crkva siromašnih i krotkih, – izjavio je.  Ova kriza i promjena epoha za sobom povlači vrijeme kušnje. Prorekao je da će Crkva prestati biti dominantna društvena sila koja uživa privilegije, bogatstvo i ugled. “Ostat ćemo mali i morat ćemo početi više-manje ispočetka”, predvidio je. Crkva “više neće moći nastanjivati ​​mnoge zgrade koje je izgradila u blagostanju”. Ali rezultat će biti Crkva koja postaje “plodna novom unutarnjom snagom”. Pozvani smo ponovno postati Crkva vjere, a ne političke moći, gdje ljudi mogu pronaći svoj dom, život i nadu iza smrti. Iz ove produhovljenije i pojednostavljenije Crkve potjecat će velika snaga. Ako se Crkva da pročistiti i vrati li se korijenima koji su je stvorili, dogodit će se nešto lijepo.”

Je li počelo vrijeme ovakve crkve? Moramo priznati da je crkva u nekim dijlovima svijeta u svom proljeću a negdje u jeseni. Ili još tužnije negdje je u surovoj zimi. Trebamo znati da voćka koja je okovana ledom, bez lišća i ploda, ipak čuva u korijenu proljeće. Doći će vrijeme proljetnog cvjetanja, ljepote i pripremanje plodova. Crkva ipak nije samo ljudska tvorevina: iza nje  stoji uskrsli Krist.

Danas ugodan sunčani dan

Sajam petkom u Gopiću

Dobro je petkom prošetati i nekoga susresti

Preminuo vlč. Ivan Troha – Doznali smo tužnu vijest da je u utorak 1. rujna u 78. godini života i 51. svećeništva preminuo u Karlovcu vlč. Ivan Troha, svećenik Riječke nadbiskupije.

Svećenik vlč. Ivan Troha okrijepljen svetim sakramentima umro je u petak 1. rujna u Karlovcu u 78. godini života i 51. godini svećeništva. Rođen je 18. listopada 1945. u Prezidu od majke Franjice Troha kao sin jedinac. Završio je osnovnu školu u Prezidu, jednu godinu farmacetuske škole u Zagrebu, malo sjemenište u Pazinu i Rijeci. Bogosloviju u Rijeci završio je kao kandidat Riječko-senjske nadbiskupije. Za đakona je zaređen 19. ožujka 1970., a za svećenika 22. travnja 1972. u Katedrali sv. Vida u Rijeci. Mladu misu slavio je 7. svibnja 1972. u župnoj crkvi sv. Vida u Prezidu. Službovao je kao kapelan u Otočcu, župnik u Cvitoviću zatim povjerenik za duhovna zvanja Slunjskog dekanata, a kasnije je upravljao u raznim periodima župama Plešce, Čabar, Prezid i Tršće te tijekom 35 godina, do umirovljenja, župama sv. Hemagora i Fortunata – Gerovo, sv. Leonarda opata – Hrib i svetištem Majke Božje Karmelske na Svetoj gori. Umirovljen je u srpnju 2020.