Divan jesenski dan. Sjedamo u auto: biskup mons Marko Medo, tajnik Mišel i nas dvojica Vagančana: Milan Čančar i moja malenkost. Preko Ljubova evo nas u Korenici. Ovaj lički gradić spokojno počiva ispod masivne Plješivice. Skrećemo preko Prijeboja. Zastajemo kod ranjene crkve koja vapije za obnovom. Ličko Petrovo selo: zgrada škole u kojoj smo Čančar i ja završili osmogodišnju školu oronula. Zub vremena čini svoje. Evo nas uskoro u Vagancu. Crkva, prava ljepotica, dominira iznad ovog pitomog sela. Narod se skuplja. Pred crkvom spomenik poginulim ukrašen vijencima i cvijećem. Nisu zaboravljeni! Trobojnica se ponosno vijori na jarbolu. Susret s poznatima i dragim osobama, rodbinom…Uskoro je počela misa za poginule u agresiji na ovo selo: upravo na današnji dan 1991. topništvo, tenkovi, a onda pješadija razorili su ovo selo a također Smoljac i Poljanak. U razorenim kućama našli su smrt starije osobe koje se teško rastaju od svog praga. Ne zaboravljamo ih! Posebno spominjemo Jelku Mikuljan zvanu Strina. Ova dobra duša sigurno ih je pitala jesu li gladni. Bacili su je živu u bunar! Ona zaslužuje da bude podignuta na na oltar kao sveta duša. Posebo se sjećamo također policajca Jure Pavlića koji je zaustavio kamioncin upravo na ovom mjestu i tražio dokumente. Rutinska kontrola. Umjesto vozačke vozač Srbin mu je ispalio metak u čelo i ubio ga! Intervenirao je njegov brat koji je bio u patroli. Bilo je to 27.08.1991. Kad je bio njegov pogreb u Drežniku njegova mati je u plaču govorila: “Koliko još mora biti žrtvovano janjaca za slobodu domovine”.
Župna crkva u Vagancum treća u jednoj generaciji!
Misu predvodi biskup mons Marko Medo okružen šestoricom svećenika, ministrantima. Narod pjeva i moli iz dubine duše. Naša smrt je pobjeđena Kristovom smrti. “Tvojim se vjernima život mijenja ali ne oduzima…” Biskup ističe: “Mi bismo htjeli sve na brzinu, ali križ se nosi polako i strpljivo. Tako se na kraju dolazi do spasenja” – poručio je biskup mons. Medo, pozvavši vjernike da i danas, unatoč izazovima, ostanu vjerni evanđelju te budu graditelji mira.
Poseban trenutak misnoga slavlja bio je blagoslov novo postavljenog kipa blaženog Alojzija Stepinca, koji sada krasi župnu crkvu. Župnik Rupčić zahvalio je biskupu na dolasku, duhovnoj blizini i potpori narodu Vaganca, darujući mu pritom kip svetog pape Ivana Pavla II. kao znak zahvalnosti.
Mnogi su pristupili pričesti. Nakon mise nastavljeno je druženje u dvorani ispod crkve. Dakako, uz jelo i piće. Legendarni ratni snimatelj Vlado Butina prikazao je snimke iz rata. Zapisano i zabilježeno ostaje baština našim unucima iz koje će učiti. Pozvali su i sudionika ovih burnih vremena vlč. Milu Pecića, sumještana da se obrati. Druženje se nastavilo a nas trojica uputili smo se istim putem prema Gospiću. Padaju mi na pamet riječi više Izraelaca koji su ljetovali u Slunju. Oni su zadivljeni mirom, sigurnošću i slobodom u Hrvatskoj. Oni o tome mogu samo sanjati. U košu za smeće kod njih može eksplodirati bomba, može se neki fanatik zaletiti s nožem na žene i djecu. Jedostavno žive u neprestanom strahu. Bože, hvala ti za blaženi mir koji je pretpostavka za rad, odgoj djece, duženje u miru i radosti, hvala ti što to možemo podijeliti sa stotinama tisuća turista koji nas obilaze.
Misa u 18 sati
Biskup okružen šestoricom svećenika predvodi misu
Misa, gozba ljubavi gdje se sureću nebeska crkva i ova na putu
Zakuska i druženje u dvorani
Nova crkva izgrađena 2000. ponos je Vaganca
Selo je obnovljeno iz pepela
Spomenik s križem i trobojnicom pred crkvom s imenom mladića Jure Pavlića koji je ovdje ubijen 27.08.1991.