Čovjek osjeća u svojoj naravi potrebu za slavom. Želi nečim obogatiti društvo što će se spominjati. Već školska djeca stavljaju na zidove svoje sobe pohvale i priznanja. Pokazuju ih posjetiteljima. Neki su tako dobili velika priznanja, mjesto u enciklopediji, novinske članke. Ljudi takvu ljudsku slavu projiciraju i u vječnost: vjeruju da i sam Bog mora priznati njihov doprinos nauci, poeziji, književnosti…Ali tomu nije tako! Istinska slava ne ostvaruje se ulaskom u novine, enciklopedije, nego ulaskom u nobo! Ljudi upadaju u napast te misle da takvi ulaze u besmrtnost. Ali, Isus nas danas poučava da tomu nije tako. Isus Krist uzdignućem na stup sramote, na križ, daje nam naslutiti Božju ljubav koja je dotakla čovjeka. Podsjetimo križ je bio najsramotnija smrt rezervirana za barbare, razbojnike. Rimski građanin nije mogao biti razapet na križ. A Isus prihvaća križ a to znači trpljenje u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. Ali iza Isusove žrtve stoji ljubav: snagom njegove ljubavi križ postaje sredstvo spasenja. Već desni razbojnik uz raspetog Isusa doživljava radost spasenja. Isus mu kaže kad mu se utekao za pomoć: “Danas ćeš biti sa mnom u raju!” Isusova smrt na križu nije završila u grobu. On je uskrsnuo i time posvjedočio da je ljubav pobjednica.Isus je svojom žrtvom ljubavi razorio silu đavolsku i otvorio čovjeku neslućene mogućnost odnosno vječno spasenje. Odsada svi koji vjeruju u njegovu otkupiteljsku ljubav koja je progovorila na križu mogu računati na uzdignuće u nebesku slavu. Ništa ne znače ljudska priznanja: ona nisu nikakva garancija ulaska u život vječni, nebesku slavu. Samo onaj koji u Krista vjeruje može biti dionik njegove slave.
Danas Križevo ili Uzvišenje sv. križa slave župe Vaganac, Ogulin, Perušić, Prozor
Crkva Uzvišenja sv. Križa u Perušiću