Većernja šetnja. Mrak se spušta. Grad pomalo tone u spokoj. U glavi se roji toliko misli: neke potiskujemo i one čekaju negdje u skladištu. Ipak, izdvajaju se riječi Učitelja koje nisu kao naše riječi. Njegova riječ ne ide za tim da nešto skrije, da nas na čas zavara pred opasnošću. Suprotno vjeri nije nevjera nego strah. Strah je primarna emocija koja se aktivira kad se nađemo pred bezizlaznom situacijom. Strah može pobijediti jedino vjera. Isus koji je nadvladao smrt kaže nam: tko u mene vjeruje živjet će ako i umre! Dajmo prostora H. Džubranu koji kaže:
“Svi smo mi sinovi i kćeri Svevišnjega, ali Pomazanik bijaše njegov prvenac, koji boravljaše u tijelu Isusa iz Nazareta, i hodaše među nama, a mi Ga gledasmo.
Sve ovo govorim da biste razumjeli ne samo umom nego i duhom. Um važe i mjeri, ali samo duh dopire do srca života i grli tajnu; i sjeme duha besmrtno je.
Vjetar može puhnuti i onda prestati, a more se uzburkati i onda se smiriti, no srce života predio je miran i spokojan, a zvijezda što ondje sja stojna je za vijeke vjekova.” – tako Halil Džubran pjeva.
Snimci u predvečerje (Gospić):
