Jutros 24. rujna jesenski dan: brda su skrivena maglom, prohladno je i kišovito. Jesen je ušla i u naše domove. Plodovi su sa voćaka obrani ili popadali po zemlji. Ovo je prilika da razmislimo i o jeseni svoga života. Iza nas su uspomene, tužni i radosni trenuci života. Kad god čovjek umre, umire prerano. Jednostavno čovjek nije stvoren za smrt. Smrt je ušla po đavolskoj zavisti. Ali Bog se pobrinuo da smrt bude pobjeđena. Isus Krist dolazi k nama da nas oslobodi smrti. Ljepota i snaga naše kršćanske vjere je u tome što se ne boji smrti. “Tko živi i vjeruje u me živjet će ako i umre!” Ove riječi odjekuju našom planetom. Ove je riječi mogao reći samo onaj koji je pobjedio smrt, Isus Krist. On nam je otkrio Božje milosrđe koje je veće od čovjekovog grijeha.
Solidarnost – Danas su nam u naš svećenički dom u Gospiću došli mlađi kolege ali ne praznih ruku. Počastili su nas janjetinom. Ovo je znak generacijske solidarnosti. Tužno bi bilo naše društvo bez takve solidarnosti. Unučad, bake i djedovi prirodni su saveznici. Unučad znaju razviti jake emocije prema djedovima i bakama i obratno.
Danas u Gospiću /biskupijsko dvorište/:
Vrijedne ruke pripremaju priloge za glavno jelo
Našlo se na stolu obilje jela i pića. Zanimljivo da se za stolom našlo i sedmorica koji nose ime Mile, Milan…Ovo je ujedno i slavlje njihovog imendana…