Na što pomislimo kad spomenemo “treću životnu dob”? Na ovo životno razdoblje svakog čovjeka gleda se nekako negativno. Misli se na usamljenost, brigu za zdravlje, koji lijek uzeti. Ipak, susrećemo kod starijih osoba iskustvo, životnu mudrost, sjećanje na lijepe stvari koje su učinile. Slika trećeg životnog doba nije uvijek pozitivna. Kad sam jednoj djevojčici rekao da će i ona biti baka sa štapom, malo nagluha, naboranog lica i puna priča iz djetinjstva, djevojčica se pobunila:”Ja neću biti stara!” Općenito slika osoba u trećoj životnoj dobi nije u našoj civilizaciji uspjeha i napretka pozitivna. Odnosili se to i na crkvu? Starije osobe posjećuju razmjerno u većem postotku crkve. Bi li crkva trebala i mogla učiniti više za starije osobe. Starije osobe čine četvrtinu populacije u EU s manjim razlikama od države do države. Ipak, treća životna dob ne smiju biti “otpisani”, teret društva. Naprotiv, oni znaju biti prava tiznica mudrosti, iskustva…Starije su osobe na neki način prirodni saveznici djece, unučadi. Nažalost, mnoga djeca nemaju priliku odrastati uz baku i djeda koji imaju beskrajno strpljivosti za razliku od roditelja koji postavljaju nove i nove zahtjeve. Danas starije osobe, bake i djedove, smještaju u domove ili udomiteljske obitelji. Neki ovdje uvenu od tuge jer su odsječeni od svoje kuće, unučad vide samo ponekad i to na brzinu. Ipak, mi se u produktivnim godinama trebamo priremati za stare dane. Znati prihvatiti godine dostojanstveno, s vjerom da je naš život u vremenu rađanje za život vječni. “Tvojim se vjernima život mijenja ali ne oduzima”. Cvijet nas razveseli svojim bojama ali uvene! Međutim ostavlja malu sjemenku koja krije tajnu života i opet nikne i procvjeta na proljeće…Čovjek, remek djelo Božjeg projekta, vrijedi više od poljske trave…Mala Terezija je umrla u 24. godini života ali je glasno ponavljala: Ja ne idem u smrt nego život vječni…
