Svetkovina Tijelova duboko je urasla u svijest i tradiciju kršćanskog puka. Mi ne možemo s Bogom komunicirati drugačije nego na ljudski način. Na oproštajnoj večeri Krist ostavlja sebe u zalogaju kruha i gutljaju vina do konca svijeta. “Ovo je tijelo moje, ovo činite meni na spomen…” U znaku kruha i vina već je bila označena njegova strašna muka na križu, žrtva ljubavi, uspostava je novoga saveza. Mojsijev savez samo je bio slika ovoga saveza u krvi, ljubavi do kraja. Savez sklopljen na križu zadnje je što Bog može učiniti. Današnji blagdan kao i svaku misnu žrtvu proživljavamo kao savezničku žrtvu i kao gozbu s Bogom Saveznikom. Bog se ovim savezom očitovao kao Bog za ljude. Odatle se ne može zamisliti da čovjek bude protiv čovjeka.
Danas će kršćanski puk na poseban način dati počasti Kristu u Presvetim Sakramentu. Pronijet će ga po ulicama i rgovima. On je ušao u naš život, našu svakodnevnicu, u naše patnje i umiranje ali i uskrsnuće. Krist je nada čovječanstva.
Krist je s nama u našoj svakodnevnici