Nakon Boćića slavimo sv. Stjepana, prvomučenia a dana sv. Ivan apostola. Oni su odgovorili svaki na svoj način na Kristov dolazak. Stjepan mučeništvom a Ivan vjernošću u progostvima i nevoljama svake vrsti do duboke starosti. Ivan je brat Jakovljev. Sinovi su Zbedeja i Salome iz Betrsaide. Saloma se spomunje u evanđeljima. Isus je braću Jakova i Ivana te Petra izabrao da ga prate na goru Preobraženja, u vrt Getsemani, Ivanu je povjerio na križu Raspeti svoju majku Mariju za majku. Nakon Kristova uskrsnuća Ivan je propovjedao. U Maloj Aziji osonivao je crkve. Poslan je u progonstvo na otok Patmos gdje je napisao knjigu Otkrivenja. U Efezu je napisao Evanđelje i tri poslanice. Doživio je duboku starost – oko 100 godina. Krščanski pisac Origen iznosi misao da su evanđelja cvijeće Biblije a Ivanovo evanđelje je cvijet među evanđeljima.
Ivan je često ime u kršćanskim narodima istoka i zapada. Svima koji nose ovo lijepo ime Ivan, Ivica,Ive, Iavana, Ivanka…sretan imendan! U božićnoj pjesmi pjevamo “Sveti Ivan preljubljeni, među apostoli preodabrani…”
Slavlje sv. Stjepana u Kompolju – Misno slavlje u župi Kompolje predvodio je župnik fra Juro Marčinković, OFM, a koncelebrirao je otočki župni vikar don Anđelko Kaćunko, bivši kompoljski župnik. Pjevanje je vodila Marija Rubčić za orguljama, s Tarom Wissel na violini. Ova simpatićna župa nedaleko Otočca u božićnom ozračju slavi svoga zaštitnika.
Nastavlja se toplo gotovo proljetno vrijeme i u gorskoj Hrvatskoj (Gospić)
Louis Pasteur – veliki znanstvenik i vjernik – Tko nije čuo za velikog francuskog znanstvenika Louisa Pasteura? Rođen je 1822. a umro 1895. Po njegovu imenu nazvan je proces sterilizacije pasterizacija. Teško je nabrojiti u ovom krakom razmišljanju sva njegova znastvena otkrića i veliki doprinos znanosti. Ali, malo njih zna da je Pasteur bio skroman i pobožan čovjek. Priča se da ga je neki student jednom pitao kako to da nakon tolikog promišljanja i istraživanja može ostati vjernikom. “Baš zato što sam toliko promišljao i tražio”, odgovorio je Pasteur, “vjerujem vjerom bretonskoga seljaka. Da sam promišljao više i proučavao više, na kraju bih vjerovao vjerom žene bretonskoga seljaka.” Pasteur je predao svoju dušu Bogu naposljetku, stežući svoj bakreni križić u rukama i gorljivo ponavljajući ispovijedanje vjere i nade. Pasteurovo mjesto među velikanima znanosti svakako je neupitno, a jednako je sigurno da je on do kraja života bio vjeran i gorljiv katolik. U kasnijoj životnoj dobi imao je običaj veoma često prisustvovati sakramentima. Pasteur se otvoreno izjasnio o svojoj vjeri prigodom primanja u Francusku Akademiju.
Um koji priznaje svjesnost ideje Beskonačnog — a nijedan um ne može je ne biti svjestan — prihvaća više nadnaravnog nego što je sadržano u čudima svih religija. Jer ideja Beskonačnog ima dvije karakteristike: nameće se umu, a priječi mu nastojanja da je obuhvati. Kad ta ideja zaposjedne intelekt, ne preostaje drugo nego smjerno kleknuti. U raspoloženju gotovo opresivnog štovanja i straha, čovjek počinje moliti oproštaj s razlogom: čitav mehanizam uma prijeti da će napustiti svoje uobičajene kolosijeke; čovjek se približava uzvišenoj Pascalovoj ludosti. A tu pozitivističku ideja, tu ideju-korijen, pozitivizam žustro odbacuje čak i bez navođenja razloga…
Na Novčici večeras…
Iz povečerja brevijara:
U ruke Tvoje Gospodine, predajem duh svoj! Otkupio si nas Bože vjerni. Predajem duh svoj! Brani nas Gospodine dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo da bdijemo s Kristom i počivamo u miru. Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin!