Čudnovati su Božji putovi. To se pokazalo na primjeru sv. Vinka čiji blagdan slavimo danas. Postoji i danas u narodu težnja da djeci osiguraju siguran i lak život. “Ja sam se mučio nek se moje dijete ne muči” – tako po prilici roditelji razmišljaju. Tako je razmišljao i otac sv, Vinka: omogućio je sinu da uči za svećenika kako bi mu bilo lako u životu. Doista, Vinko je postao svećenik. Sanjao je dobrostojeću župu kako bi mogao bezbrižno živjeti. Upao je u dugove i pobjegao od zajmodavaca. Ali su ga zarobili arapski gusari i odveli u Tunis. Pružila mu se prilika i vratio se u Francusku. Glavna životna preokupacija bila mu je materijalna sigurnost. Tada je znao govoriti. “Da sam znao što je svećeništvo, radije bih danas obrađivao zemlju”. Ali je dobio malu župu kod Lyona. Tu je doznao za jednu višečlanu obitelj u teškom socijalnom stanju. Po prvi put prepoznao je nevolju ljudi. Pozvao je vjernike i sam se ukljućio u pomoć. Vinko je postao drugi čovjek. Osjetljivost za braću u nevolji ganula ga je i pokrenula. Karitativni rad mu je ispunjavao život. Osnovao je redovničku zajednicu sestara milosrednica, družbu misionara – lazariste. Za svoga života napisao je oko 30.000 pisama. Brinuo se za napuštenu djecu, osnivao misijske postaje u Tunisu, Alžiru, Madagaskaru. Njegovo djelo nije završilo njegovom smrću 1660. godine: tisuće bolnica, klinika, škola, sirotišta diljem svijeta djelo je “sinova i kćeri” sv. Vinka. Njegove sestre milosrdnice došle su u Zagreb 1844. Osnovale su samostan, školu, izgradile crkvu…
Danas je promjenljivo vrijeme u gorskoj Hrvatskoj: izmjenjuju se sunčana razdoblja i oblaci te po koja kap kiše
Briga za Ukrajince – Danas je u Gospiću organiziran susret onih koji rade s izbjeglim Ukrajincima. Tako je na susretu bila i delegacija iz Slunja: ravnateljica Crvenog Križa Marija Lucić sa suradnicama. Imamo iskustvo progonstva, života pod granatama, oskudice, brige za golo preživljavanje. Naša osjetljivost i suosjećanje s ukrajinskim narodom nije samo deklarativna nego konkretna… Slunjanke su posjetile i svog dugogodišnjeg župnika koji je od 29. kolovoza kao umirovljenik našo “sklonište” u Gospiću. Za razliku od Ukrajinaca on je ipak u svojoj domovini! Dodajmo da u petak 30. rujna dolazi jedan autobus Slunjana u posjet Gospiću. Posjetit će jesenski sajam u Gospiću.