Danas crkva slavi sv. Tomu Becketa, engleskog nadbiskupa i upornog borca za slobodu crkve. Često se crkva napada zbog uplitanja u politiku a zaboravlja se koliko su vladari i političari nanijeli patnje crkvi i kršćanima. Njihova želje da crkvu koriste za svoje plitičke ciljeve nailazila je na otpor. Crkva je u službi Evanđelja a ne dnevne politike. Toma Bekett je primjer hrabrog otpora vladaru koji je želio manipulirati crkvom. Toma Bekett r. 1118. u Londonu postao je nadbiskup 1162. i primas Engleske. Branio je prava crkve na slobodu a to kralju nije bilo po volji. Tinjalo je neprijateljestvo do targičnog finala: na današnji dan 1170. kraljevi emisari sasjekli su ga mačevima u katedrali pred oltarom. Njegov je grob postao hodočasnilo mjesto. Čak je i kralj na njegovom grobu učinio pokoru. Engleski kralj Henrik VIII. nasilno je odvojio englesku crkvu od jedinstva s papaom i proglasio sebe poglavarom crkve. To je vrhunac nasilja nad crkvom.
Papina poniznost – Papa Franjo pozvao je vjernike na molitvu za bolesnog papu Benedikta XVI. Papa u miru Benedikt XVI. rođen je 16. travnja 1927. Vodio je crkvu od 19. travnja 2005. do 28. veljače 2013. kad se povukao u mirovinu. Vrhunski teolog i intelektualac i dalje je prisutan svojim razmišljanjem i porukama. Zanimljivo je njegovo razmišljanje u bolesti i pred odlaskom iz ovoga svijeta, Strah pred smrću je svima nama zajednički, svim ljudima. Papa Benedikt kaže: “…Kao prvo, bojim se da ne padnem na teret ljudima ako dugo ostanem oduzet. To bih osjećao kao nešto vrlo žalosno. I moj se otac uvijek toga bojao, ali ostao je toga pošteđen. Drugo je to da u svekoliku pouzdanju koje imam da me dragi Bog ne će odbaciti, ipak – što se više približavam njegovu licu – sve snažnije osjećam koliko sam toga učinio pogrješno. Utoliko čovjeka pritišće i teret krivnje, iako je, dakako, temeljno pouzdanje uvijek prisutno.” U ovim riječima prepoznajemo papinu poniznot. Poniznost je zapravo realnost: svjesni smo sebe, svojih propusta i dobrih stvari koje smo učinili. Naše spasenje na koncu nije naša zasluga nego Božje milosrđe.
Kod bolesnika: sakrament Pomirenja i sv. Pomazanja janstvo je da nas Božja dobrota neće ostaviti
Mi potiskujemo pomisao na smrt, želimo pobjeći od te istine u iluzije…Najljepše što možemo učiniti je sjetiti se Isusovih riječi: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”. Mi se predajemo u Božju svemoć, dakako uz naše kajanje za propuste i učinjenu zloću. Vjera nije pasivnost nego snaga koja uključuje kajanje, ljubav, pouzdanje. Papa u ovih nekoliko riječi svjedoči poniznost, ispovijeda se i kaje javno ali i pouzdaje u Božje milosrđe. Papa je ponajprije čovjek.
Kosinj odahnuo – Velike kiše i poplave zadale su mnogo briga ljudima koji žive na ugroženim područjima. Tako je i Gornji Kosinj, kad navale velike kiše, odsječen od svijeta. Tako je bilo i ovih poplava. Općinski štab dovozio im je poštu, lijekove, hranu…Prevozio je hitne slućajeve. Naime, na brzoj vodi teško se snaći u čamcu nevještim osobama. Voda se povukla i pristup ovom simpatičnom selu opet je otvoren. Međutim, njih muči drugi problem veći od ovoga: potapanje sela, crkve i kuća, za potrebe hidroelektrane. Svi misle da se to neće dogoditi…