Ušli smo u novu 2023. godinu. Noć kao svaka noć, jutro kao tolika jutra. Doduše, zbunjeni smo zbog topline koja nije uobičajena u ovo doba godine. Jutros je čak plus 12 stupnjeva u gorskoj Hrvatskoj! Ipak, danas smo svjesni prolaznosti vremena. Naše vrijeme je neponovljivo i ograničeno. Ono je dar koji nismo zaslužili. Mi smo hodočasnici u vremenu na putu u vječnost. U njemu rastemo, donosimo plodove koji ostaju za vječnost. Danas crkva blagoslivlje hodočasnike kroz vrijeme: ovaj blagoslov dotiče nas u svim situacijama: u igri, zabavi, trpljenju, u bračnom i obiteljskom životu…Najljepši trenuci našeg životnog putovanja jesu trenuci zahvale, euharistija, koju slavimo kao sinovi vječnosti. Mnogi će danas započeti novu godinu upravo misom koja je predokus gozbe u vječnosti.
Ova nova godina je u znaku smrti papa Benedikta XVI: smrt sinova crkve je rođendan za nebo. Tako gledamo na smrt iako je odlazak dragih osoba razlog da spustimo suzu.
Na ovu novu godinu ušli smo u Europsku unuju u tzv. Šengen: naša dobra kuna odlazi u povijest a preuzimamo euro kao europsku monetu. Brišu se granice. Nešto time gubimo ali i nešto dobivamo. Ulazimo u najveću demokratku i ekonomsku asocijaciju na svijetu: pružaju se nove mogućnosti ali se i krije opasnost da izgubimo svoj identitet. Naša nogometna reprezentacija možda je najbolji primjer kako možemo Europi i svijetu ponuditi nešto svoje.
Hodočasnički blagoslov: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati! Ovom čestitkom našim čitateljima želimo sretnu 2023. godinu!
Danas na Novu godinu u 16 sati slavili smo misu u Baškim Oštarijama!
Ugodna vožnja krajolikom koji nas ostavlja bez daha. Ulazak u masiv Velebita preko prijevoja Baške Oštarije. Velebit u magli, šume snivaju san a u korijenju čuvaju raskošno proljeće. Do sada nisu sibirske hladnoće naškodile šumama. Kopka nas misao da je jučer, na staru godinu, dok su drugi razdragano čekali novu godinu, gospićka gorska služba za spašavanje morala intervenirati u Velebitu. Jedna planinarka uganula nogu i ne može dalje. Helikopter ne može zbog magle sletjeti pa je jedini način da se HGS-momci pješice upute na mjesto nesreće. Nekako su je donijeli do Baških Oštarija a onda su kola prve pomoći odvezla unesrećenu u gospićku bolnicu. Poneki lakomisleni i neodgovorni planinar ili šetač pomisli da je gorskoj službi spašavanja dužnost intervenirati. Ipak, ne bi se trebalo neodgovorno ponašati u planinama te podcijeniti silinu svake planine posebno Velebita. Velebit ne oprašta! Svaka čast tim momcima koji su žrtvovali doček nove godine da pomognu.
Mala zajednica u Baškim Oštarijama okupila se u 16 sati. Ovi su ljudi na neki način povlašteni: žive u velebnoj prirodi, okruženi masivnim brdima koja govore svojom veličinom i snagom. Neki je velečasni počeo misu danas na novu gorinu ovako: “Mislio sam da ste svi izginuli od noćašnjeg pucanja, ali vidim niste! Hvala Bogu! Ima vas!” Tako je nekako i ovdje, Naime, ovdje je bio doček nove godine na koji su došli načelnik općine i župan. Ipak, početak nove godine s misom, gozbom ljubavi, najljepši je početak. “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom!” Ove biblijske riječi daju snagu našem koraku u budućnost.
Na putu od Gospića prema Baškim Oštarijama
Crkva u Bašlim Oštarijama
