Zbunjeni smo pred burnom ljudskom povijesti. Nije bilo vremena bez lokalnih ili međunarodnih ratova. Neki su bili surovi i napravljen je genocid nad nekim narodima. Nestali su s lica zemlje. Postoji li alterativa ovakvoj ljudskoj povijesti. Odmah ćemo kao vjernici reći da je rat i zlo u svijetu posljedica istočnog grijeha. Čovjek je želio biti autonoman, graditi svijet bez Boga. Već su stari rimljani govorili: Homo homini lupus a to znači: “Čovjek je čovjeku vuk!”. Vučji čopor pozna grubu silu: nametne se najjači kao predvodnik ili dominantni mužjak. Kod diobe plijena jači imaju prednost a slabima ono što ostane jakima. Isus je došao k nama, u takvu našu situaciju, i pokazao kakav bi trebao biti čovjek po Božjem planu. On je došao u našu ljudsku situaciju: nije mu strano progonstvo, siromaštvo, nepravedna osuda, trpljenje u sramoti i silnoj patnji, umiranje i grob. On nije na zlo odgovoriio nasiljem jer bi ga samo umnožio. Odgovorio je ljubavlju. Njegova smrt na križu vrhunac je ljubavi. Zlo je tako razoreno. On je pobijeđeno. Ljubav dominira Božjim svijetom. Zato Isus uspostavlja “zakon ljubavi”: Ljubi Boga iznad svega a bližnjega svoga kao samoga sebe! Isus je posebno osjetljiv prema malenima i nezaštićenima. “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima”. Kako se odnosimo prema takvima? Morat ćemo se zacrveniti kad se prisjetimo nekih postupaka. Kako se ponašamo prema starijim osobama? One su nam “beskorisne”. Kad sam nekim mladima o tom pričao neki su rekli grubo: “To je njihov problem”. Je li i među nama vrijedi vučji zakon? Naš odnos prema slabima i nemoćnima mjerilo je naše zrelosti. Uostalom, kako mislimo tražiti od Boga milosrđe i oproštenje ako mi sami nemamo milosrđa prema slabima? Isus Krist postaje njerilo kako ljubiti čovjeka. On je do kraja ljubio, zauzeo se za razbojnika. Ljubiti bližnjega kao sebe samoga na koncu znači biti spreman dati života za drugoga. Krist je to i pokazao i posvjedočio. Slijedimo taj primjer u svakodnevnom životu. Recimo lijepu riječ ohrabrenja starima i nemoćnima, pomognimo onima u oskudici, u žalosti i tuzi. Oprostimo jedni drugima. Kako mislimo od Boga tražiti oproštenje ako mi nismo spremni jedni drugima oprostiti? Onaj koji oprašta, pa i najveću uvredu, nije kukavica nego slijedi primjer Kristov.
U nedjelju 22. listopada slavimo misu u Cvitoviću u 10 sati a u Cetingradu u 12 sati!