U ovom tjedanu sjećamo se dramatičnih događaja prije 31 godinu. Na ruševinama ocvalog komunističkog carstva progovorila je demokracija. U istočnoeuropskim zemljama demokratski iskorak bio je prirodan ali ne i u Hrvatskoj: na mladu hrvatsku demokraciju sručila se velikosrpska agresija pod izlikom “spašavanja Jugoslavije”. Razoružana Hrvatska pružila je neviđeni otpor ali uz velike žrtve. Od Dubrovnika do Vukovara narod je pružao otpor. Dana 8. listopada razoren je Vaganac, Saborsko je palo 12. studenog 1991. Slunjski kraj u okruženju branio se do 16. studenog 1991. Tog dana ušli su agresorski tenkovi u Slunj i počelo je razaranje. Narod i branitelji povlačili su se preko Bosne. Ostala je šačica ljudi na svojim ognjištima. Bili su obilježeni bijelim vrpcama i ubijani kad se kome od agresora prohtjelo. Nastavljeno je razaranje crkava, pljačka i paljenje kuća, pljačka poljooprivrednih strojeva, traktora,,,Vukovar je nakon herojske obrane pao 18. studenog. Trećina Hrvatske je okupirana. Prognanici su stizali u slobodni dio Hrvatske. Danas se pitamo kako je Hrvatska sve to izdržala! U progonstvu nisu gubili vrijeme. Na pr. narod iz slunjskog kraja dobro je bio organiziran u progonstvu. Radile su sve institucije: crkva, škola, vladin povjerenik, vatrogasci, nogometaši. Muškarci su organizirani u slunjsku pukovnijeu koja je držala crtu prema Slunju i čekala trenutak povratka. U progonstvu smo doživjeli solidarnost, osjetili smo dobrotu mnogih ljudi, naša su djeca bili gosti dobrih ljudi u Italiji, Austriji, Njemačkoj…Slavni povratak uslijedio je 6. kolovoza 1995. Ljubav je izgradila ono što je mržnja uništila. Naš kraj je neprepoznatljiv kad ga usporedimo s onim kad smo se vratili.
Slunjska crkva 1995.
Slunjska crkva danas
Slunjski prvopričesnici 2019
SLAVNI DOČEK NA POVRATKU
Sanjam:… sve se meni čini da je java:
Zaneseno maštam o dočeku slavnom;
Poraz će i patnje zasjat kao slava.
Sanjam, sanjam blažen u pijanstvu tajnom:
– Čekat će me Zemlja I Njene će granice
Širom rastvorene zagrliti mene
Poljubit ću grudu prave oranice,
Po njoj će se prosut kiša moje zjene.
Kroz suze ću gledat divne slavoluke,
što nad svakim mjestom bogato se dižu:
uništena sela, ko sklopljene ruke,
Hrana za slobodu, gdje se bijela nižu.
Sa crkava naših zvonit će sva zvona,
Mrtva zvona dragih, srušenih zvonika:
Kao pobjednika posred sjajnog trona,
Trijumfalni put će vodit prognanika.
Nad slobodnim Domom vijat će barjaci
Slobodni barjaci, visoko na stijegu;
A simbole svete obasjat će traci
Pobjede i časti, spašeni u bijegu.
Vinko Nikolić