Slavlje Petrova na Prijeboju

29 lip

Vreli ljetni dan. Nije čudo: danas je Petrovo! Put nas vodi na Prijeboj nadomak Plitvica. Treba se prilagoditi uvjetima ceste – tako nas savjetuju prometni policajci. Preko Ljubova spustili smo se u Korenicu. Lička magistrala vrvi od prometa. Prije Plitvica skrećemo prema Prijeboju. Oko ruševine crkve okupljen narod. Nedaleko crkve groblje gdje su pohranjeni ostaci mnogih generacija. Misa u 11 sati. U crkvi bez krova i prozora kao u kotlu. Vjernici mole krunicu. Župnik se pobrinuo za nekoliko suncobrana. Župnik Josip Tomljanović pozdravlja vjernike i goste. Misu predvodi slunjski župnik preč. Šimo Božić a koncelebriraju preć. Mile Čančar. župnik iz Korenice, svećenici u miru vlč. Mile Rajković i Mile Pecić. Apostoli Petar i Pavao različitih životnih putova ali jedinstveni u vjernosti Kristu Spasitelju pa i do mučeničke smrti. Pobožan je ovo narod. Sotonska oholost ih ne može odvojiti od Božje ljubavi. Sve smo primili kao dar. Zahvaljivanje Bogu za primljene darove, za oproštenje, za budućnost koju priprema…osjeti se u zraku. Mnogi su pristupili pričesti. Župnik je na kraju zahvalio. Jedna zajednička fotografija neka bude poruka svima koji vuku korijene sa Prijeboja da se ovdje narod moli, vjeruje i nada se…

 

Misa pod suncobranima u crkvi

Grob obitelji Konjević stradale 1957.

Prijeboj ima burnu i bremenitu povijest. Turske provale tek su zavšile Svištovskim mirom 1791. Granica je pomaknuta i stabilizirana. Godine 1835. u Prijeboju je 40 obitelji s 599 stanovnika. Bile su to brojne obitelji kao zadruge. Godine 1890. na Prijeboju je 446 katolika. U Drugom svjetskom ratu Prijeboj je stradao.  Zastrašivanje je trajalo i nakon rata. Tako su 1957. godine u kući na krevetu ubijeni otac Mile Konjević i sin Milan (18 godina). Nitko nije odgovarao za ovaj zločin.

Crkvu je napravio zapovjednik Otočke pukovnije Nikola Maštrović 1848. i želio da bude posvećena njegovom imenjaku sv. Nikoli. Godine 1916. crkva se spominje kao crkva sv. Petra. Brigu o vjernicima na Prijeboju vodili su korenički župnici. Narod se žalio da im je Korenica udaljena do tri sata hoda. Tražili su svećenika. Prijeboj je stradao u Drugom svjetskom ratu. Župna crkva u Korenici je posve razorena. Brigu o vjernicima Prijeboja počeli su voditiu župnici iz Drežnika. Slavili su misu kod ruševina crkve na Petrovo. Župnik Bogović pokušao je pokriti crkvu ali su milicajci iz Korenice potjerali kundacima radnike. U Domovinskom ratu agresori su minirali zvonik tako da je ostalo samo dio zidova crkve. Obnova ove crkve je naš dug prema prijašnjim generacijama. Bilo bi lijepo slaviti misu u crkvi s krovom, s oltarima i svetim slikama. To je moguće!

Snimak nakon mise pred ruševinama crkve