Blagdan Uzvišenja sv. Križa slavi se u više župa /Perušić, Ogulin, Prozor…/ Župa Vaganac priprema se trodnevnicom 11. 12. i 13. rujna u 18 sati. Na sam blagdan 14. rujna Sv. Misu u 11 sati predvodi biskup porečki i pulski u miru msgr. Ivan Milovan u koncelebraciji s više svećenika.
Popodnevnu misu u 17 sati predslavi novi župnik Rakovice i Lađevca vlč. Pavo Martić.
Poneki ljudi imaju sliku o Bogu kao nekom dobrični koji nam pomaže u našim svagdanjim poteškoćama. On bi trebaio biti naš sluga koji nam priskoči da “ne zapnemo nogom o kamen”. U svim naporima on bi trebao priskoćiti u pomoć. To je djetinjasto ili infantilno poimanje Boga. Upravo blagdan Uzvišenja sc. Krtiža 14. rujna uvodi nas u otajstvo otkupljenja a to znači patnje, križa, smrti. Bog ne ispunjava sve naše želje i željice. Neke su naše želje štetne za naše vječno spasenje. Bog tako ne ispunjava naše lude želje nego svoj plan našeg sasenja. On želi da se svi spasimo i budemo dionici njegove slave. Isus Krist je prošao kušnje kroz koje prolazi svatko od nas. To je bogatstvo, moć i slava. Isus je odbio svaku od ovih napasti. Bogatstvo nas može tako zarobiti da ne vidimo Božju ljubav i slavu, da ne vidimo potrebite oko sebe. Moć može čovjeka učiniti bešćutnim, okrutnim…A slava nas može zaslijepiti i odvesti u laž: da smo mi sve postigli a zaboravljamo da nam je sve darovano, da mi koristimo primljene darove. Upravo u poteškoćama, udarcima života…počinjemo zrelije i realnije razmišljati. Učimo se zahvalnosti i darežljivosti. Isus Krist uzeo je naše čovještvo u svim oblicima. Patnja i smrt ostaju zagonetka: pred njima smo bespomoćni. A Isus Krist je prihvatio patnju i smrt da ih pobjedi. Kad je zlo nasrnulo na Krista u svoj svojoj žestini tada je izgorjelo: zlo i smrt su pobjeđeni ljubavlju i dobrotom. Kad se nađemo u velikim kušnjama: na pr, lažno smo optuženi, neizlječiva bolest nas je dohvatila, svi nam se planovi srušili…Tada se pitamo: gdje je Bog? Upravo je s nama u našoj patnji, boli, umiranju ali zadnju riječ ima Ljubav a to je uskrsnuće i život vječni. Kristovo uskrsnuće je ključ našeg zamaljskog putovanja. “Sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi…” Zato je naša vjera snaga koja nas spašava. Kad trpim znam da trpim s Kristom i da to nije izgubljeno vrijeme. Zapravo naš križ života može biti dragocjen. Križ prihvaćen i nošen vjerom i ljubavlju dragocjen je jer smo slični Kristu koji je po križu ušao u slavu.
Župna crkva Uzvišenja sv. Križa u Perušići /naslovna u Vagancu/