Mostovi spajaju obale, omogućuju kretanje ljudi i roba. Most preko mutne i duboke rijeke, preko provalija i malih potoka znači život. U ratovima i potresima otkrili smo važnost velikih i malih mostova…Postoje i duhovni mostovi između naroda i civilizacija. Kad jedna civilizacija poruši mostove prema drugoj ili jedan narod prema drugima, kad se pojedinac izolira – poruši mostove prema drugima – slijedi osiromašenje i nazadak….Naše ljudsko postojanje je plovidba na drugu obalu, obalu vječnosti. Naša plovidba nije uvijek romantična. Prolazimo kroz oluje i nevere. Ipak, čovjek ne bi mogao prispjeti na drugu obalu svojim mišicama, svojom snagom. On je orahova ljuska na uzburkanom moru. Ali, izgrađen je most na drugu obalu, obalu vječnosti. “Ja sam put, istina i život” mogao je reći onaj koji je pobijedio sve podjele, sve zlo ovoga ranjenog svijeta i samu smrt. Naša patnja i bol, radost i tuga imaju smisla samo zato što je Krist hodao našim stazama, radovao se zalascima sunca, izgovorio najljepše riječi koje su se čule na našoj planeti, dijelio s nama našu patnju i umiranje i preobrazio smrt u rađanje života vječnoga.
Na ovim ćemo stranicama nastavit uglavnom ono što smo radili na stranicama www.slunj-crkva.hr poznatijim kao “slunjski dekanat”. S prebivalištem u Gospiću na ovim ćemo stranicama bilježiti hod Božjeg naroda kroz ovo vrijeme, “dovikivati” se s onima koji su stigli do cilja, s onima koji su zastali, radovati se s onima koji snagom vjere kroče kroz kušnje, izazove, s onima koji su posrnuli i trebaju podršku. Prilike su se promijenile u kojima radim ali idemo dalje….Pozdrav svima Mile Pecić
Most sv. Ivana u Rastokama
Ljudeskare
Neki se putnik zaputio iz Slunja, preko Rakovice, koranskog mosta, Plitvica, Korenice, Ljubova…Prilazeći Širkoj Kuli susreo je dječaka od kojih 10 godina i upita ga: “Je li se u ovom kraju rodio neki veliki čovjek?” Vjerojatno je mislio na Antu Starčevića, Teslu…Mali je Danijel oliti Dane odgovorio: “Ovdje se nije rodio ni jedan veliki čovjek. Ovdje se rađaju male bebe a onda te male bebe rastu i postanu veliki ljudi. Onda oni više nemaju nogice nego nožurine, nemaju ručice nego ručetine, nemaju glavice nego glavetine…Oni postanu ljudeskare!” Putnik se malo uozbiljio i s oprezom i poštovanjem nastavio svoj put prema Karlobagu a mali Dane ostade ponosan što je jednog stranca informirao o svom kraju…