Jon Fosse, norveški književnik, primio je ove godine Nobelovu nagradu za književnost. U obrazloženju se kaže da mu je nagrada dana za “inovativne drame i prozu koja daje glas neizrecivom”. U obrazloženju izbora navedeno je kako mu je nagrada dodijeljena za “inovativne drame i prozu koja daje glas neizrecivom” Nakon Henrika Ibsena on je najznačajniji norveški pisac.
Manje je poznato da je Jon Fosse postao praktični katolik. Nije se mogao osloboditi ovisnosto o alkoholu. Počeo se zanimati za katoličku vjeru. Čitao je mistika Meistera Eckahrta i on mu je otvorio oči za duhovne dimenzije. Godine 2012. izvukao se iz alkoholizma i obratio na katoličastvo. “U svijetu u kojem živimo, osjećam da su ekonomske sile najsnažnije. One svime upravljaju. A imate i neke sile koje su s druge strane – Crkva je jedna od njih. Da bi Crkva postojala – a Katolička Crkva je najjača među njima – morate na neki način forsirati katoličanstvo. Crkva je, koliko vidim, najvažnija institucija, antikapitalističke teologije. Imate književnost i umjetnost kao druge institucije, ali one nisu jake kao Crkva.”
Sječanje na razaranje Vaganca, Smoljanca, Poljanka – Sutra je 32. godišnjica od razaranja plitvičkih sela Vaganca, Smoljanca, Poljanka, Selišta…JNA i paravojne srpske formacije svim su raspoloživim oružjima napale spomenuta sela. Posebno Vaganac, Bila je to drmonstracija sile i prijetnja čitavom slunjskom kraju, Vagančani su se pod zaštitom noći povlačili prema Drežniku. Branitelji, mještani naorućani lovačkim puškama, nisu mogli odoljeti avionima koji su polijetali s obližnjeg aerodroma Željava, topništvu, tenkovima. Okupatori su svaku kuću razorili. U ruševinama su završile starioje osobe koje nisu uspjele pobjeći. Bijeg okupatora 1995. bio je logičan: bježali su pred tolikim zločinima, ubijenima, razorenim kuća…
Razorena crkva u Vagancu
Novi Vaganac je niknuo iz Ruševina