Djecu učimo u “obiteljskoj školi” četiri riječi s kojima ne smijemo škrtariti. To su riječi: izvoli, hvala, molim i oprosti! Koliko puta roditelji trebaju djecu upozoravati da izgovore ove riječi u danim okolnostima…Danas evanđelje govori o krutoj nezahvalnosti prema subraći a onda i prema Bogu. Riječ je o gubavcima koji su bili u ono vrijeme izbačeni iz društva zbog zaraze. I mi znamo za izolaciju u vrijeme korone. U ondašnja vremena društvo je bilo okrutno prema gubavcima: nisu se smjeli pojaviti u društvu. Živjeli su na rubu rubova, u rupama. Morali su vikati da su gubavi ako bi naišao prolaznik. Možemo zamisliti kakv je to bio život! Gubavci su doznali da prolazi Isus. Nisu mogli doći pred njega nego su izdaleka vikali i vapili da im pomogne. On ih je pozvao i rekao im da se idu pokazati svećenicima koji su bili ovlašteni dati potvrdu da su čisti. Dok su išli ozdravili su od užasne gube. Dobili su dokument i otrčali među svoje. Isusa su zaboravili. Tek jedan se vratio i zahvalio a taj je bio tuđinac /Samarijanac/. Isus je upitao: “A gdje su ostala devetorica? Samo je jedan i to stranac došao dati hvalu Bogu! Ova se zgoda tiče svakoga od nas. Krist je došao da nas spasi, podnio je užasnu smrt radi nas i našega spasenja. Mi nedjeljom zahvaljujemo Kristu Spasitelju za dar spasenja. Koliki to čine? Nama Isus upućuje prijekor kao ozdravljenim gubavcima koji su zaboravili za dar ozdravljenja. Mi ne možemo Bogu ništa dati – jer je sve njegovo – ali možemo mu zahvaliti. Svatko je od nas doživio trenutke razočaranja: učinili smo veliku žrtvu da pomognemo bratu u nevolji a dobili smo porugu i klevetu. Pokušajmo razmisliti danas o našoj nezahvalnosti prema Božjoj dobroti. Okruženi smo tolikim darovima a odnosimo se nezahvano ili okrutno. Čovjek je velik kad pobjedi svoj egoizam i kad iz dubine duše rekne hvala. Danas će mnogi doći u naše crkve i zahvaliti Bogu za dar spasenja, za budućnost koju nam priprema, za pobjedu smrti i za život vječni. “Tvoju smrt Gospodine spominjemo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo.”
