Danas je u Gospiću dostojanstveno obilježena 29. obljetnica Medačkog džepa. Naime, od 9. do 11. rujna 1993. izvedena je akcija kojom su srpske paravojne formacije maknute od Gospića. A Gospić je bio na udaru agresorskih granata. Život je bio nesiguran i svaki trenutak mogla je pasti granata. U dobro pripremljenoj akciji srpske su formacije odbačene na pristojnu udaljenost. Akcija nije prošla bez žrtava…Danas su se mnogi sjetili tih dramatičnih dana. Vijence je položio ministar branitelja i potpredsjednik vlade Tomo Medved, visoki časnici vojske i policije, branitelji, lokalni čelnici i građani. Molitvu za žrtve predvodili su vojni odnosno policijski kapelani.
Ovih se tragičnih događaja sjećaju i drugi građani u Hrvatskoj. Karlovac, koji je primio velik broj prognanika iz slunjskog kraja i okupirane šire okolice Karlovca, također je osjetio tih dana agresorske granate. Gađali su nasumce naseljene četvrti da što više ljudi ubiju. Nitko nije odgovarao za prekomjerno granatiranje.
Ministar branitelja Tomo Medved
Vijenci i cvijeće za poginule
Sjećanje očevidaca i sudionika na teške dane u rujnu 1993. godine
Danas je u Gospiću sajam
Kako je bilo u Karlovcu, na prvoj crti bojišta, koji je primio velik broj prognanika iz slunjskog kraja i okupirane okolice, zapisao sam u svoj dnevnik koji sam vodio svaki dan. Donosim odlomak koji opisuje bombardiranje Karlovca 9. i 10. rujna 1993.
09.09.1993. – Tek što sam završio s misom u 8 sati u crkvi Srca Isusova (Karlovac) zasvirala je sirena. Uzbuna i opća opasnost. Palo je nekoliko minobacačkih granata na središte grada. Sklonili smo se u malo podrumsko sklonište župnog stana. Oko 11 sati malo je bilo mirnije pa sam autom došao pred svoju zgradu u Domobranskoj ulici. Kupio sam kruh (novina nije bilo) i sjedio u svom malom stanu. Čitao, radio, dizao slušalicu telefona svako toliko. U 13 sati pogreb Kate Milinac iz Cvitovića. Rodbina zove i kaže da pogreb možemo obaviti na svoj riziko. Našao sam se u dogovoreno vrijeme na groblju Jamadol. Malo naroda. Pokopali smo je. Ovdje su oko groblja topnički položaji HV pa je to opasno kod pogreba. Hvala Bogu prošlo je u miru. Iza toga misa u 14 sati u crkvi Srca Isusova. Isto tako na naš riziko! Kad sam u stanu mislio da je za danas gotovo dolaze zaručnici. Žuri im se vjenčanje jer odlaze u Austriju gdje privremeno rade. Jesu Slunjani ali su već 5 -6 godina u Karlovcu i nisu prognanici pa ih upućujem njihovom župniku.
Karlovac,10.09.1993.
Opća opasnost i dalje traje. Idem u crkvu. Stranke ne dolaze. Mladence sam ispovjedio i pričestio te prošao gradom. Kiosci i radnje zatvoreni. Nema kruha, bar u nekim trgovinama gdje ga inače ima. Pustoš. Po koji pješak užurbanim korakom grabi prema skloništu ili stanu. Ušao sam u stan i počeo pisati članak za naš godišnjak “Mostove”. Dok sam pisao čule su se podmukle detonacije u daljini. Dopirale su sve jače. Zasvirala je sirena. Počele su padati granate po svim dijelovima Karlovca. Neke su pale blizu moje zgrade. Spustio sam se u sklonište /sa šestog kata/. Ljudi se dosađuju. Pokušavaju biti veseli ali ih tresak granate načas ušutka. Neko sam vrijeme stajao na stubištu skloništa a onda sam se vratio u svoj stan na zadnjem 6. katu. Stavio sam kuhati grah i dao se na pisanje. Kad bi jače zapucalo čučnuo bih u hodniku misleći da sam tu bolje zaštićen. Detonacije su bivale strahovite. Ne zna se koji je tip granate strašniji. Sve su rađene da što “bolje” i više unište i ubiju. Jato galebova usplahireno kruži oko zgrada. Čim se spuste na krov neke zgrade nova eksplozija ih potjera i tako ovi simboli mira bezglavo lete i kruže. Kakav kontrast! Golub u ratu i usred razaranja. Pogledam s balkona na grad: vidi se dim kako se diže, sirene prve pomoći povremeno zavija. Vlak prema Rijeci prolazi u trenutku kad granata pada veoma blizu njega. Bože, kakav pakao! Čini mi se da prepoznajemo naše topništvo kad uzvraća. Stresem se svaki put ali ne idem u sklonište. Može granata pasti na ploču-krov moje zgrade i poklopiti me. Ali, treba imati i malo sreće u ratu!
Dok sunce obasjava moderne četvrti Karlovca, svako toliko granata podsjeti na svijet mraka i mržnje.
U popodnevnim satima zatišje. Oko 16 sati sjedam u auto i prolazim središtem Karlovca. Po cesti staklo i granje. Zgrada banke izbušena. U Radićevoj ulici pravi krš: automobili razbacani, rupe u asfaltu, neboder SDK bez stakala i jednim direktnim pogotkom, granje po ulicama, izlozi bez vrata i prozora, Dolazim na Gazu (prognaničko naselje). Ljudi su izišli iz skloništa u susjednim zgradama (prognaničko naselje nema skloništa). Doznajem da nitko u naselju nije stradao. Ljudi su me opkolili ali svatko prisluškuje hoće li doći odnekud granata. Jedna djevojka (Talijanka) našla se tu u posjeti kod jedne naše obitelji. Nije ju strah! Čudno da je ovoliko granatiranje doživjela bez panike. Dok sam razgovarao začu se jedna granata: svi su se u čas izgubili u skloništima obližnjih zgrada. Prošao sam kroz grad natrag. Neki ljudi već čiste krhotine od stakla i popravljaju razbijene prozore, izloge. Policajac Josip mi reče da očekuju predsjednika Tuđmana. U stanu sam donekle smireno radio , gledao TV, čitao. Noć iznimno mirna. Vjerojatno se hlade pregrijane topovske cijevi za novi napad. U vijestima doznajemo da je 8 poginulih i 30 ranjenih u Karlovcu. Dvoje djece i jedna trudnica. Doznajemo da je trudnica iz Slunja /Nikšić/ nedavno udata u Draganić. Poginuo je i jedan novinar Radio Karlovca. Predsjednik Tuđman posjetio razoreni dio Karlovca i bolnicu. /Mile Pecić/
Karlovac, naselje Gaza: nakon jednog od bombardiranja 09.09.1993