Svoju sigurnost moderni čovjek traži u slavi, bogatstvu i moći. Sjetimo se da je Isus ove sve tri napasti odlučno odbio u pustinji. Danas će neki potražiti sigurnost u nekoj sekti ali će se prije ili kasnije razočarati i pitati: kome sam ja to povjerovao? Gdje mi je bila pamat! Srce je simbol ljubavi. Vidimo ponekad urezana dva srca na stablu s datumom kad je rođena ljubav. Srce je simbol ljubavi. Bog je posvjedočo svoju ljuva preko srca Kristova koje je na križu probodeno radi nas i našega spasenja. Bog je mogao staviti srce u svemir da ga svi vidimo. Nije nego je svoju ljubav učinio vidljivom i opipljivom u srcu svoga Sina Isusa Krista. Na križu razapet i proboden ostaje izazov našoj ljubavi. Prava ljubav košta: naša pjesma kaže “ljubav je bol”. To ne smijemo zaboraviti! Apostol će reći: “I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj!” Onaj koji je to shavtio svim svojim bićem ne može a da ne odgovori na Božju ljubav. Isus dodaje: “Tko mene ljubi čuvat će moje zapovijedi”. Veliki Tolstoj bio je nihilist. Ali kad se je susreo s Kristom sve se promijenilo: smrt više nije utonuće u ništavilo nego novi početak. Naš je život relativno krataka i ovo je vrijeme dragocjeno jer u njemu se rađamo za život vjelčni. Hoćemo li reći na kraju našeg životnog putovanja kroz vrijeme: Gdje mi je bila pamet?!
Tijekom govora održanog na prvom kongresu talijanske radioindustrije u Bologni u svibnju 1934. nobelovac Marconi je rekao: «Ponosan sam što sam kršćanin. Vjerujem ne samo kao kršćanin, nego i kao znanstvenik. Poput bežičnog uređaja, u molitvi ljudski duh može poslati nevidljive valove u vječnost, valove koji postižu svoj cilj pred Bogom.”