Dan slobode medija – Tragedija u Beogradu

Danas je svjetski dan slobode medija. Godine 1993. Glavna skupština UN proglasila je ovaj dan međunarodnim praznikom. Pred medijskim djelatnicima brojni su izazovi na koje treba odgovoriti. Poznato je da su neki novinari platili glavom svoju hrabrost da otkriju istinu i iznesu je u javnost. Novinari su ipak samo ljudi. Vidimo da iza napisa nekih novinara stoji njihov svjetonazor. Neki prikrivaju svoju frustraciju događajima koji su srušili njihove iluzije, ljuti su i tu ljutnju pokušavaju prikriti svojom “objektivnošću” koja izgleda malo nespretna. Ustaje se protiv govora mržnje ali neke se može pogrđivati jer su ideološki na drugoj strani. Nekima je na pr. pad Jugoslavije ili samostalnost Hrvatske udarac koji teško mogu integrirati u svoj svjetonazor. Kad se radi o katoličkoj crkvi onda objektivnost nekih novinara pada u vodu . Pojedini slučajevi će biti tako tempirani i obrađeni da emocionalni učinak bude što jači. Unatoč svega toga sloboda medija ostaje ideal kojemu treba težiti. Na našoj maloj planeti čovječanstvo dijeli prostor i vrijeme. Objektivno i slobodno informiranje može nas povezati u veliku obitelj u kojoj različitosti nisu nedostatak nego mogu biti prednost.

Zaboravili smo na koronu, maske, izolacije…Ipak, virus korone je i dalje latentno prisutan. Doznajemo da su u zadnja 24 sata na prostoru Ličko-senjske županije otkrivena 4 nova slučaja koronavirusa. U bolnici u Gospiću hospitalizirane su dvije osbe. Ne trebamo paničariti ali ipak osnovne higijenske navike dobro nam dođu i kad nije prisutan ovaj opaki virus.

Slunjski vatrogasci slave sv. Florijana – Sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca, slavi se 4. svibnja. Svog zaštitnika vatrogasci slave na svoj način. Slunjski vatrogasci dolaze u defileu na trg pred crkvu. Narod ih dočeka s pićem i kolačima. Slijedi misa u kojoj se sjete vatrogasaca koji su preminuli ili stradali u intervencijama. Nakon mise ručak, obvezatno gulaš, za vatrogasce i njihove goste. Slunjske vatrogasce narod cijeni i poštuje. To dokazuju i mladi, njihov podmladak, koji ih prate.

Tragedija u Beogradu – Tužna vijest koja je obišla našu malu planetu dolazi iz Beograda. 13-godišnji dječak ubio je pištoljem zaštitara i 8 vršnjaka te još toliko ranio. Policija iznosi podatak da je pokolj planirao. Roditelji su ovu dječicu ispratili u školu i čekali njihov povratak ali se nisu vratili. Mnoštvo je komentara. Psiholozi će analizirati ovaj zločin, tražit će “okidač”. Što je bilo “okidač” kad je potegnuo tatin pištolj? Ovo dijete nije bilo svjesno što čini. Utonuo je u mrak. Ono što sijemo to i žanjemo. Ne možemo sijati korov a žeti pšenicu. Mediji i društvene mreže puni su nasilja. Mi odrasli imamo filtre kojima možemo slike nasilja staviti na stranu a dijete to ne može: njemu se duboko utisnu detalji ubojstava, nasilja, silovanja i ono s tim živi. Ove slike dominiraju njegovom svijesti i podsvijesti. Možda ovaj tragični slučaj bude povod za promišljanje o odgoju i obrazovanju. Mnogo je učenih članaka napisano o odgoju. Djevojčica, koja nije htjela primiti bombon samo zato jer nije dobila i za svog bracu, govori o odgoju za drugoga. Djeca su otvorena prema drugima, vole dijeliti. Na koncu svako dijete je Božji san. Pa i ovaj dječak koji je pao u mrak. Buđenje ovog dječaka traži puno ljubavi, strpljivosti. Roditelji čiji je sin upao u tešku drogu, postao ovisnik, spašavali su ga: sve su prodali i pali na prosjački štap samo da ga izvuku iz ovisnosti. Otac mi je pričao da je skakao kao jelen kad je sin prihvatio boravak u komuni i liječenje. Na nama nije da sudimo i osuđujemo nego da spašavamo ljude. Roditeljima ove djece treba pružiti svaku podršku. Ne trebamo podcijeniti ni molitvu. Snaga molitve može zacijeliti rane i dati nadu. Ova draga djeca čiji su životi prekinuti i dalje su djeca Božja, djeca vječnosti.

Sutrašnju misu – euharistiju – u 7.30 sati u našem svećeničkom domu u Gospiću prikazat ću za stradale: da Gospodin utješi roditelje djece vjerom u uskrsnuće, život vječni gdje nema tuge, jauka ni boli nego radost vječna.