U našem razmišljanju o krvavom ratu u Ukrajini progoni nas misao ili pitanje: zašto Bog dopušta patnju nevinih, zašto šuti. Pri tom mislimo ponajprije na djecu i starije osobe. U našem djetinjem shvaćanju mislimo da bi Bog trebao biti dobri “striček” koji pomno pazi da ne udarimo nogom u kamen. Međutim, Bog je obdario čovjeka slobodom i razumom. U tome je njegova veličina ali i odgovornost. Bog ne ispunjava naše lude želje nego svoje planove spasenja čovjeka. Vjerom čovjek sudjeluje u Božjoj svemoći, ulazi u svijet ljubavi i života. Pa iako rat poznaje samo patnju i smrt ipak i u ratu mogu cvjetati cvjetovi dobrote, ljubavi, žrtve za drugoga. Sjetimo se našeg domovinskog rata! U trenucima bombardiranja, sirena i uzbuna, pružali smo ruke jedni k drugima, tješili i hrabrili jedni druge. Drugim riječima imali smo široko srce. Naša solidarnost zadivila je one koji su nas posjećivali iz inozemstva. Molitva se nije gasila ni u skloništima. Glas i vapaj za mirom ne smije se ugasiti ni danas. Ukrajina je dobila i dobiva moralnu i ljudsku podršku čitavog svijeta. Sanjamo dan kad će i ruski narod progovoriti drugačijim jezikom: ne jezikom granata, topova, dronova nego jezikom solidarnosti pogotovo s onima slabijima.
Dobro je podsjetiti da je danas Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatski je sabor nedavno službeno proglasio ovaj dan ko Dan glagoljice. Prva tiskana knjiga u Hrvata je glagoljski misal tiskan 1483. Misal je tiskan glagoljicom što je jedinstveno u zapadnoj crkvi. Naime, latinski jezik je bio službeni jezik ali naš narod je već tada tiskao knjigu na narodnom jeziku i glagoljskim pismom. Ovim se ne mogu podičiti ni veliki narodi.
Glagoljica /izvor: Straoslavenski institut/. Pokušajmo nekome poslati čestitku pisanu glagoljicom! Glagoljica koristi slova za brojeve: na tblici vidimo koje slovo označuje broj
Dekanatsko hodočašće bl. Alojziju Stepincu u Krašić organizira Otočki dekanat danas 25. veljače u povodu 25. obljetnice njegove beatifikacije.
Poginuli pirotehničari kod Čanka – Dvoje pirotehničara koji su stradali u minskom polju kod sela Čanak u četvrtak nagazili su na protupješaku minu PROM 1. Živote su izgubili Josipa Bošković (35) iz Požege i Igor Kirin (44) iz Pitomače. Suosjećamo duboko s njihovima milima i dragima. Josipa i Igor su Božji anđeli koji su odlepršali u svijet gdje nema tuge, jauka ni boli, gdje je radost vječna. Oni su žrtvovali zemaljski život za druge..