Župa Drežnik priprema se za slavlje svoga zaštitnika – sv. Ante Padovanskog. To je razlog da posjetimo ovu dragu župu. A Drežnik ima dugu i burnu prošlost. Teška su vremena bila za turskih provala. Turci su 1571. osvojili ovaj prostor a padom Bihaća 1592. ovaj je kraj s Drežnikom opustio. Stanovništvo se povuklo. Drežnik i okolni kraj oslobođen je tek 1791. /Svištovskim mirom/. Narod se vratio i ovaj je kraj postao zanimljiv. Za župnika Vukelića počela je gradnja današnje crkve 1882-1983. Crkva je izdržala ratove ali u domovinskom ratu 1991-1995. bila je meta srpskog topništva. Razorena je i zidovi su stršali kao opomena. Narod je ove slavne župe prognan 1991. Ubijeno je 28. rujna 1991. troje djece / u turističkom naselju u Grabovcu. U čitavoj Htrvatskoj ubijeno je više od 400 djece do 1995.! Nakon povrartka na ruševine počela je velika obnova. Pokapali smo mrtve. U jednom danu u Drežniku je pokopano 20 osoba. Pogreb sa 20 lijesova 15. lipnja 1996. ostaje za pamćenje. Pronađeni su po vrtovima, ruševinama, spaljenim ili porušenim kućama. Nitko nije plakao u Beogradu niti za ubijenom djecom niti ljudima koji su krivi samo zato što su ostali u svojim kućama.
Danas je Drežnik prelijepo naselje s lijepim kućama, apartmanima. Crkva je obnovljena i zasjala je u svoj svojoj ljepoti. Župljani sa svojim vrijednim župnikom vlč. Dinom Rupčićem pripremaju se za slavlje sv. Ante 13. lipnja. U 12 sati župska misa. Brojni ministranti vrlo dobro znaju svoju službu. Oni su ponos ove župe. Učo Pero svira i prati pjevanje. Koliko orguljaš znači za službu Božju! Osobno se sjećam svoga djetinjstva i misnih slavlja u ovoj crkvi. Bože, koliko je generacija ovdje slavilo Boga. Jednako u vremenima oskudice, progona, kao i u vremenima obilja. Naviru uspomene, dolaze pred oči hrabri muževi, hrabre majke-udovice koje su podigle brojnu djecu.
Danas u Drežniku u 12 sati
