Današnji ulomak evanđelja govori o lađi, uzburkanom moru i hodanju po vodi. Naime, učenici su ušli u lađu i žele na drugu obalu. Isus je ostao još s narodom. OLuja je ugrozila lađu. Petar i učenici ugledali su Isusa koji je iznad mora, on gazi po uzburkanom moru. Petar želi doći k njemu po vodi. Napravio je par koraka po vodi ali se najednom prestrašio od silne vode, posumnjao u sebe i Isusa i počeo tonuti. Tada je kriknuo i zazvao Gospodina u pomoć. Isus mu pruža ruku i s blagom opomenom kaže: “Zašto nemaš vjere?”
Mi smo na uzburkanom moru života. Naša lađa dospijeva u uluje i nevere. Gospodin je s nama ili u blizini, na vidiku. Lađa je simbol crkve koja plovi kroz uzburkana vremena. Gospodin je blizu i jamac da ona neće doživjeti brodolom. Gospodin koji je iznad oluja i mračnih morskih dubina prati našu plovidbu. Lađa na uzburkanom moru, učenici koji su ušli u lađu i žele na drugu obalu, simboli su Crkve i vjernika. Isus nas potiče da prevladamo strah, priprema apostole, a i nas na mnoge probleme i izazove koji predstoje. “Ne bojte se! Ja sam.” Bez jake vjere, nesigurni i preplašeni moramo tonuti kao i Petar. Ali Petar je zatražio pomoć i Isus je pružio ruku, opominjući: “Malovjerni zašto si posumnjao?”
U našem uzburkanom svijetu ono našto se možemo osloniti je Crkva Kristova. Vrata je paklena neće nadvladati niti nauditi morski valovi. Samo moramo imati vjeru. Pa ako nam vjera i oslabi kriknimo s Petrom: “Gospodine, spasi me!” Vjera je predanje u Božju svemoć. Sve je moguće onima koji vjeruju. Vjera nije skup nekih propisa, običaja, nego naš osobni životni stav. Svoju vjeru nadograđujemo, hranimo, jačamo…Na putu vjere crkva kao Božji narod je snaga nepobjediva. Zato ostajemo u crkvi kao snagi koju vrata paklena ne mogu nadvladati. Kristova ljubav nju drži na okupu i dakako ljubav svakoga vjernika. Drugi važan oslonac u našem hodu kroz vrijeme je euharistija, nedjeljna misa. “Ja sam s vama do konvaca svijeta…ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite meni na spomen!” On je s nama do konca svijeta. On čuje naš krik kad nas zapljusnu valovi i pruža nam ruku. Bez vjere tonemo u dubine morske…
