U najozbiljnijoj epizodi dosad u sukobu koji bjesni od prošle godine između Pakistana i Afganistana, napad pakistanskih zračnih snaga na afganistanski glavni grad Kabul danas je pogodio bolnicu specijaliziranu za rehabilitaciju od ovisnosti, ubivši najmanje 400 ljudi i ranivši 250. Slike koje je objavio talibanski režim pokazuju potpuno razaranje, ali službenu verziju unaprijed smišljenog napada opovrgava pakistanska vlada, koja je u ponedjeljak navečer, preko ministra informiranja Attaullaha Tarara, izjavila da je oružana akcija “precizno ciljala vojne instalacije i infrastrukturu koja podržava terorizam” te naglasila da “sekundarne eksplozije koje su se dogodile nakon napada jasno ukazuju na prisutnost velikog skladišta streljiva”. Očevici su incident opisali kao “apokalipsu”. Najmanje tri eksplozije praktički su uništile veliku, jednokatnu bolničku zgradu, ostavljajući malo tragova okolnih struktura, uključujući rehabilitacijski centar koji nudi obrtničke aktivnosti, prekriven krhotinama i tragovima onih koji su bili unutra u vrijeme napada. Spasioci su intervenirali, pokušavajući spasiti preživjele u područjima zahvaćenim požarima, ali koji su još uvijek stajali, ali im je primarni zadatak bio izvlačenje žrtava iz kompleksa za koji se procjenjuje da je primio tisuću pacijenata i osoblja…Pomislimo ponekad da islamski svijet predsavlja prijetnju demokratskom zapadu. Ali ovaj slučaj jasno govori da teroristički režimi ne gledaju na vjersku ni demokratsku orjentaciju. Teror ne pozna vjerske ni demokratske kategorije. On jednostavno želi eliminirati protivnika u kojemu vidi zapreku ili protivnika za svoju ideologiju. Povijest je “učiteljica života” ali nažalost ljudi ništa ne nauče iz povijesti.
Križni put za masovno ubijene 1995. – Žrtve ubijene masovno 1945. bez suda i obrane, ne možemo zaboraviti. Tako je tadicionalni 21. križni put Stopama pobijenih u organizaciji Župe Svetog Jurja iz Đurmanca i Udruge Macelj 1945. održan u subotu, 14. ožujka. Na križnom putu sudjelovali su hodočasnici iz Zagreba, Varaždina, Sesveta i Siska. Sudjelovali su i članovi društva Hrvatski domobran i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz Siska te hrvatski branitelji i župljani iz Đurmanca.
Početak pobožnosti Križnoga puta predvodio je đurmanečki župnik Alen Vrbek, a započela je u jutarnjim satima od Željezničke postaje Đurmanec. Putem se po postajama molio Križni put fra Bonaventure Dude, koji je namjenski pisan za Maceljske žrtve.
Na kraju križnog puta, poslije molitve na grobnici, u crkvi Muke Isusove služena je misa koju je predslavio župnik Vrbek. – Upravo smo prošli Križni put. Hodali smo s Kristom putem njegove muke, ali i putem patnje tolikih ljudi čije kosti počivaju u ovoj maceljskoj zemlji. Na ovakvom mjestu riječi postaju tiše. Ovdje šuma, zemlja i križevi govore više nego mnoge knjige. Ovdje osjećamo koliko ljudska povijest može biti teška kada čovjek zaboravi Boga i kada izgubi osjećaj za drugoga čovjeka – rekao je Vrbek.
-Na mjestima, poput Macelja, kršćanin ne dolazi širiti mržnju. Dolazi moliti. Dolazi tražiti istinu. Dolazi povjeriti Bogu one koji su nepravedno stradali. Vjerujemo da Bog vidi ono što ljudi sakriju. Vjerujemo da Bog pamti ono što povijest pokušava zaboraviti. I vjerujemo da je posljednja riječ povijesti u Božjim rukama. Zato ova misa koju sada slavimo ima duboko značenje. U svakoj euharistiji Kristova žrtva postaje prisutna. On koji je i sam bio nepravedno osuđen, ubijen i pokopan, pokazuje da križ nije kraj. Uskrs je kraj“, zaključio je predslavitelj.
Na današnji dan pokušaj atentata na Tuđmana – Na današnji dan 1990. zbio se događaj koji je mogao promijeniti povijest: pokušan je atentat u Benkovcu na predsjednika dr. Franju Tuđmana. Atentator je svladan i otet mu je pištolj. Ova srpska prvokacija samo je otrijeznila sve ljubitelje demokracije. Bilo je posve jasno da velikosrpska politika ne misli priznati realnost nakon raspada Jugoslavije. Slijedile su godine agresije, razaranja Hrvatske, prognanici su tražili mjesto u slobodnoj Hrvatskoj. Konačno “Oluja” 1995. donijela je pobjedu i zavladao je mir a to znači obnova, povratak turizma, radost slobode.
Ovom maslačku nije puno trebalo: pukotina u pločniku njemu je dovoljna da iznikne i zapjeva himnu životu