Sve se više govori i piše o “potpomognutom samoubojstvu”. Čak je talijsnski pokrajinski parlament /Toskana/ donio zakon kojim se dopušta medicinski potpomognuto samoubojstvo. Bolesnici koji nemaju realne šanse da će ozdraviti a jako trpe u bolesti treba im pomoći ali tako da im se dade smrtonosna inekcija. Nakon duge rasprave u regionalnom vijeću donesena je procedura potpomognutog samoubojstva. Odlučuje povjerenstvo a izvršenje samoubojstva može trajati najviše 37 dana i besplatno je. Ustavni sud može ovaj zakon poništiti ali je to upitno. Ulazimo li ovim u proces s nesagledivim posljedicama? Zar se ovaj zakon ne može protegnuti na sve starije i nemoćne koji su “paraziti” društva? Postavlja se pitanje: tko smije ubiti drugog čovjeka pa ako je i teško bolestan? Može li kćerka dati smrtonosnu inekciju svojoj majci koja je zahvaćena karcinomom i ljudski govoreći nema šanse da će ozdraviti? Preuzima li čovjek time ulogu gospodara života? Neke su ideologije likvidirale ljude koje su proglasile parazitima i beskorisnima. Čovjek nema vlast nad životom ili smrću drugog čovjeka. Bilo je diktatora koji su se umislili da su oni gospodari života i smrti ali su svi jadno završili. Talijaski su biskupi kritizirali zakon. „Uzimamo k znanju odluku toskanskog regionalnog vijeća, ali to neće ograničiti naše zalaganje u korist života, nikad i ni u kojim okolnostima“. Mi se jednostavno zalažemo za život. Možda se nama čini da je život nekog bolenika besmislen. Ali sagledavajući život i smrt Kristovu na križu otkrivamo da i ljudska patnja ima smisla. Krist je trpio u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. Kristova patnja otvorila je nove horizonte čovjeku. Sv. će Pavao to izraziti riječima: “Svojom patnjom dopunjam što nedostaje Kristovoj patnji”. Patnja u perspektivi vječnosti nije izgubljeno vrijeme. Naprotiv to može biti dragocjeno vrijeme. Ako čovjek preuzme ulogu Boga tj. ulogu gospodara života i smrti, onda se otvara pandorina kutija besmisla ili pakla. Pomoći ćemo našim dragima u bolesti lijekovima, ljubavlju, suosjećanjem ali dignuti ruku na njih nije u našoj vlasti.
Hodočašće u Krašić – Uoči Stepinčeva vjernici Karlovačkog i Dugoreškog dekanata sudjelovali su u tradicionalnom hodočašću. Stepinčevi hodočasnici krenuli su iz župa Karlovačkog i Dugoreškog dekanata te se sjedinili kod vatrogasnog doma u Goršćakima. Više od 750 hodočasnika prolazeći 20 do 30 kilometara, praćeni župnim volonterima i članovima DVD-a Orlovac, policajcima PU Karlovačke već 14. put stigli su u Krašić.
Dodajmo da je iz Karlovca prevozilo 9 autobusa, te više autobusa iz župa Dugoreškog dekanata.