Šesta vazmena nedjelja donosi zgodu kad se apostol Petar susreće s poganinom Kornelijem. Kornelije ga je zvao a kad je Petar došao Kornelije mu je pao k nogama iz velikog poštovanja. Petar ga pridiže i kaže mu: “Ustani i ja sam čovjek!”. A mogao je Petar iskoristiti svoj položaj i uživati u pohvalama. Tako su u povijesti silnici tražili od podasnika da ih štuju, da padaju pred njih na koljena kad prolaze. Sjetimo se kulta ličnosti Staljina, Tita…Dobro je poštivati ljude koji su nas zadužili u nečemu svojom dobrotom. Ali, sve je dar Božji. Ona športašica koja je osvojlia olimpijsku medalju mora zahvaliti Bogu za taj dar. Kad su jednu našu osvajačicu olimpijske medalje /Jelić/ pitali što će učiniti odgovorila je: “Najprije ću Bogu zahvaliti!” Ona je mogla biti u kolicima i ovisiti o pomoći drugih. Kako mi ljudi možemo olako primljene darove pripisati sebi i puhati se svojim sposobnostima! A zaboravljamo da je sve dar! Kad to znamo onda nikad nećemo upasti u oholost da sebi pripišemo dar koji smo primili. Danas, na dan Gospodnji, mi zahvaljujemo Božjoj dobroti zajedno s drugom braćom. Misa – euharistija – je u biti zahvaljivanje. Naša molitva ne smije biti samo prosidbena, da samo tražimo nego zahvla, zahvalna molitva. Onda smo zapravo realni i ne može nas oholost odvesti u lažni svijet. Zato oni koji slave misu nedjeljom oni zapravo zahvaljuju Bogu i njih ne može zarobiti “kult ličnosi”, umišljenost da su oni posebno veliki i da zaslužuju časti. Nedjeljna nas misa zapravo vraća u realni svijet: mi zahvaljujemo Bogu za darove. Božja dobrota nas nikada neće ostaviti u mraku i beznađu. Bez obzira koju ulogu imali u društvu ne smijemo zaboraviti da smo mi krhli i slabi ljudi. Pa i kad nešto učinim za druge ne smijem se uzoholiti: to mi je dano da mogu učiniti za druge i Bogu hvala!
Danas u 10 sati slavili smo misu u kapeli u Rosuljama (župa Smiljan)