Nakon obilnih kiša i poplava danas se situacija pomalo normalizira. Drago nam je što će mnogi stanovnici na ugroženim područjima malo odahnuti. Nakon ovakvih poplava čovjeku se namiće pitanje: treba li graditi kuće na područjima koja su ugrožena poplavama? Istina, postoje gradovi i naselja sa stoljenom poviješću kao što je Karlovac, Kostalnica…Njih treba osigurati koliko je to moguće. Ali, gradnja vikendica uz samu vodu privlačno je ali i riskantno.
105. rođendan – U talijanskom gradu Cataniji 16. svibnja svečanost za pamćenje: 16. svibnja okružen subraćom, prijateljima i nadbiskupom, don Rodolfo Di Mauro, salezijanac, proslavio je 105. rođendan. Ugasio je 105 svijećica na torti uz pljesak i dobre želje prisutnih. Njegov radni dan protiče uobičajeno: u 7.30 ustajanje, molitva, misa, jednostavni doručak. Svagdanja šetnja i razgovor s prolaznicima. Rado pogleda razigranu djecu u dvorištu…
Sjećanje na poginule na Rizvanuši – Jučer je odana počast 26-orici poginulih specijalaca u ljeto 1992. na Velebitu. Trebalo je ovladati južnim Velebitom gdje su se utvrdile velikosrpske formacije. Velebit je obranjen i to je bila pretpostavka za daljnje oslobađanje okupiranog dijela Hrvatske. Srpski profesor povijesti u jednoj radio emisiji 1991. rekao je: “Hrvati će voditi stogodišnji rat za Velebit.” Upozorio je na apsurdnost okupacije odnosno granice Karlobag – Ogulin – Karlovac. Danas im taj profesor vjerojatno kaže: “Gdje vam je bila pamet!”. Toliko razorenih mladih života, porušenih kuća, ubijene djece i staraca, tolikih pljački…To tim prije jer je demografska slika Srbije tužna. Prema proračunima svjetskih i domaćih demografa u Srbiji će 2050. godine živjeti 4 milijuna stanovnika. Oko Beograda i Novog Sada koncentrirat će se stanovništvo a ostalo će biti pustara, lovišta. Osvajanje tuđeg teritorija je bio apsurd jer već od 1992. Srbija ima negativni prirast stanovništva, više stanovnika umire nego što ih se rađa, .
Tko se usudi dirnuti u Velebit i njegovo vilovito stijenje?