Carigradski /ekumenski/ patrijarh Bartolomej I. naglasio je u intervjuu za grčke novine “Ta Nea Sabbatokyriako” tijekom vikenda da ga ne plaše stalni ruski napadi na njega i Patrijarhat. Bartolomej je izjavio: “Ruska propaganda me ne plaši. Ne bojim se ni lažnih i izmišljenih informacija koje šire, ni prljavih napada raznih obavještajnih agencija, ni kleveta protiv našeg Patrijarhata i mene osobno, ni ruskih internetskih trolova ili njihovih glasnogovornika.”
U konačnici, istina se ne može sakriti. Umjesto toga, oni koji su odgovorni za rat i njihovi podupiratelji trebali bi se “bojati Sudnjeg dana, ako u njega vjeruju”.
Patrijarh je također naglasio da je od samog početka stajao uz ukrajinski narod, koji je teško testiran ruskom invazijom. Solidarnost Patrijarhata proteže se ne samo na njegovu pravoslavnu braću i sestre, već i na sve Ukrajince “koji s hrabrošću i odlučnošću, poput Davida protiv Golijata, brane svete vrijednosti svoje domovine i odupiru se silama koje žele gurnuti Ukrajinu u tamu poniženja, iskorištavanja, ugnjetavanja i ropstva”.
Duboko je zabrinjavajuće što arhitekti i zagovornici takozvanog “Ruskog svijeta” ne ustručavaju se “iskoristiti vjerske osjećaje i iskriviti pravoslavnu teologiju i tradiciju nazivajući ovaj rat ‘svetim'”. Međutim, ovaj rat nije svet; naprotiv, duboko je “demonski, proizvod taštih pojedinaca koji su podlegli opijumu moći” /prema Kathpressu/. Pravoslavni svijet je praktički uzgubio zajedništvo. Svaka od crkava ide svojim putem i što je tragično: one se ne šire slanjem misionara nego osvajanjem teritorija ratom. Projekt “ruskog svijeta” želi veliku Rusiju od Vladivostoka do Jadrana. Velika Rusija znači veliku crkvu. Tako dolazimo do apsurda: političari stvaraju veliku državu i time veliku crkvu. To je bio pokušaj srpskog predsjednika Miloševiča da stvori veliku Srbiju a time i veliku srpsku crkvu. Srbija je došla u svoje realne granice i teško će joj pasti na pamet osvajanje teritorja. Katolička crkva šalje misionare u sve dijelove svijete koji otvaraju škole, bolnice, crkvu i kad se takva crkva osamostali, ima svoje svećenike i može samostalno funkcionirati, oni idu dalje. Katolička crkva poštiva jezik, kulturu, običaje dotičnog naroda. To je zapravo bogatstvo katoličke crkve: raznolikost jezika i kultura u jedinstvu vjere i ljubavi.
Biskup posjetio dječji vrtić u Gospiću – U ozračju radosti, zajedništva i molitve, Dječji vrtić „Pahuljica“ pohodio je biskup mons. Marko Medo, koji je u pratnji kancelara Mišela Grgurića zazvao Božji blagoslov nad djecom, djelatnicima i cijelom vrtićkom zajednicom.
Na početku susreta okupljene je srdačno pozdravila ravnateljica vrtića Helena Župan. Dječica su tom prigodom uljepšala susret otpjevavši prigodnu duhovnu pjesmu te zajednički izmolivši poznatu dječju molitvu „Anđele čuvaru mili“.
Biskup Medo uputio je riječi ohrabrenja i blizine, istaknuvši važnost molitve, ljubavi i kršćanskih vrijednosti koje se od najranije dobi njeguju u srcima djece, zazvavši pritom Božju zaštitu i mir na sve prisutne.
Blagoslovu je nazočio i zamjenik gradonačelnika Ivica Kovačević.
