Već smo pomalo umorni od raznih katastrofičara koji vide kraj ovakvog svijeta. Vjerujem da nam svima pomalo idu na živce svi ti različiti katastrofičari. Nuklearni rat, globalno zatopljenje s nesagledivim posljedicama, epidemije s kojima netko manipulira…Smije li vjernik nasjesti ovakvim zlogukim prorocima i prepustiti se sudbini? Ne smijemo zaboraviti da nam Isus donosi Radosnu vijest. Isus nam je donio i navijestio radosnu vijest! Zlo je pobjeđeno u svojoj srži. Naše molitve u svojoj biti ne mogu biti neuslišane kad je u pitanju naše spasenje i vječna sreća. Bogu je bliska ljudska nevolja, njegova vječna sreća. Isus nas ozbiljno upozorava: „Ali, kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ To je temeljno pitanje! Imati vjeru u pobjedu ljubavi i istine. Nije naša vjera neutemeljena: ona nalazi uporište u Kristovoj smrti i uskrsnuću! Kad je Tolstoj, nakon lutanja od ateizma do nihilizma, susreo Krista i njegovo uskrsnuće, sve se promjenilo. Njemu smrt više nije problem! Kršćanin ne može upasti u pesimizam i biti zarobljen teorijama zavjere i katastrofe. Otkud toliko nezadovoljstvo među nama? Zar u prošlim vremenima nije bilo ratova, revolucija i tjskobe. Neki bježe u prošlost i tamo nalaze neko utočište. A kad je ljudska povijest bila idealna? Ljudi su se radovali, ženili i udavali i u prošlim vremenima koja su ponekad bila mračna i bremenita. Vjernik znade da od vjere živi bez obzira kakva vremena bila. Mir i radost je u čovjeku. To je hod u vjeri bez obzira na vanjske okonosti. Vjera u Boga, vjera da naš život ima smisla daje nam krila za let. Kad otkrijemo snagu vjere u sebi onda nam vanjske okolnosti neće biti zapreka za disanje punim plućima.
Danas u Rosuljama u 10 sati: blagoslov i “Idite u miru!”