U Luhansku je centar za posvajanje ukrajinske djece kojim upravljaju okupacijske /ruske/ vlasti. Čini se da ove centre vode dreseri pasa, a ne odgajatelji. Tisućama kilometara dalje, preko ogromnog ruskog teritorija, još je 210 centara za “preodgoj” deportiranih ukrajinskih maloljetnika. Neki od logora koje istražuje Međunarodni kazneni sud, koji je izdao naloge za uhićenje Putina i njegovih suradnika, nalaze se nedaleko od Vladivostoka, na pacifičkoj obali /prema L avvenire/. Ovo nas podsjeća na osmanlijske /turske/ vlasti koje su zarobljenu djecu u svojim pohodima, a Hrvatska je bila stoljećima na udaru, također odvodili u centre za preodgoj. Djeci bi naredili da ubiju zarobljenika. U ubijanju moraju svi sudjelovati tako da ih zločin poveže. Tako su stvorili janjičare koji su bili nemilosrdni ubojice. Slično se događa u Rusiji. Dresura zarobljene djece grijeh je koji u nebo vapije. Možemo zamisliti roditelje koji ništa ne znaju o svojoj djeci. Tako nastaje “ruski svijet”. Rusko vojno učilište ima kartu velike Rusije od Vladivostola do Jadrana. Ispod je natpis: “Mi ćemo vas naučiti kako se voli majka Rusija”. Iz povijesti znamo da su svi osvajači došli do svojih granica i njihovo se “carstvo” urušilo i postalo “ruševina golema”. Zašto ljudi ništa ne nauče iz povijesti? Nažalost, povijest se ponavlja. Ovo je mučna tema ali ne smijemo šutjeti. “Qui tacet consentire videtur” kaže latinska poslovica: prevedena znači da onaj koji šuti odobrava zločin.
Prognana slunjska djeca u Karlovcu /Gaza, 1993/ vjeruju u povratak
Šverceri i migranti ne sustaju – Policijski službenici PU karlovačke proveli su kriminalistička istraživanja nad 55-godišnjim i 29-godišnjim državljanima Srbije te nad dvije žene, 35-godišnjom državljankom Poljske s dozvolom boravka u Švicarskoj te 28-godišnjom državljankom Bosne i Hercegovine. Njih se sumnjiči da su počinili kazneno djelo protuzakonitog ulaženje, kretanja i boravaka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. KZ-a.
Provedenim kriminalističkim istraživanjima utvrđeno je da su svi osumnjičeni od 11. do 14. rujna na području Karlovca i Slunja te općina Vojnić i Cetingrad, u četiri odvojena slučaja, iz koristoljublja, za unaprijed dogovoreni novčani iznos, u osobnim i kombi vozilima (srpskih, bosansko-hercegovačkih i hrvatskih nacionalnih oznaka) prevozili strane državljane. Osumnjičeni su uz kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, predani pritvorskom nadzorniku PU karlovačke.
Snaga vjere – “Neke teške situacije koje uzrokuju psihotraumu nemoguće je izbjeći, ali je moguće izbjeći bespomoćnost koja redovito prati stresne i psihotraumatske doživljaje i koja paralizira, a onda često fizički i psihički ubija osobu. Da se to ne bi dogodilo, veliku, zapravo odlučujuću pomoć osobi može pružiti jaka vjera. Čovjek koji vjeruje nikad ne može biti bespomoćan. jer po vjeri ulazi u Božju svemoć, a Bogu nije ništa nemoguće. Pa čak ni onda kad osoba mora izgubiti i vlastiti život, vjera nije nemoćna, nego nas uvjerava da ćemo i dalje živjeti. Osnovna poruka vjere glasi da smrt nema zadnju riječ, nego da nakon nje slijedi pravi, vječni i besmrtni život. Tko je u to uvjeren, nikad se neće osjećati bespomoćnim. A tko vjere nema, u velikoj je opasnosti, da razvije sve simptome psihotraumatskog doživljaja kad se nađe pred problemima i izazovima pred kojima je nemoćan, kao što je , prije svega smrt, odnosno prijetnja vlastitom životu. Vjera je najbolja prevencija od bespomoćnog predanja sudbini. Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga najbolja je prevencija od bespomoćnog predanja sudbini.” Mijo Nikić u “Očima psihologa teologa”.
Prognana slunjska djeca u Austriji 1993. /Steinakirchen/ na odmoru “od geanata”