Ni danas se emocije nisu povukle iz naše svijesti, emocije vezane uz tragediju Škabrnje, Slunja, Saborskog, Vukovara. Bio je to tek početak agresije na jedan narod koji je demokratskim izborima irazio svoj put u budućnost. Velikosrpska agresija, kao danas ruska agresija na Ukrajinu, pokušala je uskratiti pravo jednom narodu na demokratski put. Otpor će trajati četiri godine. Sloboda će koštati strahovito puno žrtava. Ali drugoga puta nije bilo. Kad usporedimo postupak sa razoružanim hrvatskim branitelljima u Vukovaru 18.11.1991. i postupak Hrvatske vojske sa zarobljenim srpskim kordunskim korpusom 1995. na Baniji onda vidimo civilizacijsku razliku. Dok su u Vukovaru i ranjenike pobili, odveli u logore razoružane branitelje, vršili nad njima zvjerska mučenja…hrvatska je strana 1995. srpske vojnike nakon predaje pustilla u Srbiju. A taj korpus je godinama granatirao Karlovac, ubio velik broj civila pa i djece (ubili su granatom na pr. djevojčicu Jelenu Prebeg kod autobusnog kolodvora u Karlovcu). Ovo nije znak slabosti sa hrvatske strane nego civilizacijska razina. Onaj koji zarobljenika muči i ubija nije junak nego kukavica.