Na današnji dan prije 10 godina Petrov nasljednik postao je papa Franjo. Gotovo svi mediji zabilježili su ovu obljetnicu, osvrnuli se na desetgodišnji pontifikat Pape Franje. A papa Franjo dolazi iz južne Amerike (Argentine). Odrastao je na kontinentu velike dinamake, kontrasta, revolucionarnih previranja. Socijalna osjetljivost crkve nije mogla ovdje ostati gluha. Pokret teološkog promišljanja pod nazivom teologja oslobođenja poznat je u čitavom svijetu. Papa Franjo kao svećenik i biskup susretao se svaki dan sa socijalnim problemima, razlikama, ljudskim siromaštvom i grubim revolucionarnim pokretima. To je odredilo njegovo “čitanje znakova vremena”, njegovu orjentaciju u vođenju cekve. Ostao je na strani onih na rubu u teoriji i praksi a što ima duboki korijen u evanđelju. Katolička crkva je univerzalna, na svim kontinentima, u svim kulturama i društvenim uređenjima. Međutim, ovaj je papa dao prednost onima na rubu, malenima…Izbor njegovih pastoralnih putovanja, njegovi nagovori, način života…u znaku je ove dominantne odrednice njegovog pontifikata. Drugo što mu je na srcu je dijalog civilizacija, religija i kultura. U tome prednjači ne samo u teoriji nego i praksi. Možemo reći da on nije “uspavao” crkvu na uzburkanom moru nego unio sveti nemir. Crkva nije savršena. Nju čine slabi i krhki ljudi. Ipak, ne smijemo je smatrati samo “produktom” ljudskog zalaganja, umješnosti i aktivizma. Nju ipak vodi uskrsli Krist svojim Duhom. Uza sve rane, griješnosti i zamke, katolička je crkva globalna duhovna snaga koja vodi čovječanstvo na obale vječnosti. Papa je samo vidljivi kormilar ali Krist uskrsli je onaj koji jamči da je “vrata paklena neće nadvladati”. Ovo nije samo fraza nego duboka istina koja je toliko puta potvrđena u dosadašnjoj povijesti Crkve.
Kćerka komunističkog diktatora Staljina Svetlana postala katolkinjom – Da mogu od divlje voćke dozrijeti plemeniti plodovi pokazuje primjer Staljinove kćerke Svetlane. Ona je ušla u puno zajedništvo katoličke crkve i izjavila: „Prije nisam imala želju oprostiti i pokajati se, i nisam mogla voljeti svoje neprijatelje. Ali to se je promijenilo kada sam počela odlaziti na Misu svakoga dana. Euharistiju sam počela doživljavati kao nešto stvarno i nešto što mi je potrebno.“
